Piše: prof. Slaven Letica, fb
U to „davno“ doba 2009. godine malo poznatog osječkog političara – vrijeme će pokazati u usponu – Ivana Vrdoljaka (rođen je 1972.) primijetio sam – među stotinama nijansi sivih političkih likova – po sitnici: zanimljivom, provokativnom plakatu s kojim je izašao na lokalne izbore.
Plakat je meni nepoznati grafički dizajner osmislio kao filmski plakat kojim se najavljuje skori dolazak novog filma u osječka kina. Na plakatu je lik glavnog protagonista Ivana Vrdoljaka koji u desnoj ruci drži košarkašku, a u lijevoj nogometnu loptu. Te su lopte, svatko to zna, poprilično velike i smještene su ispod pojasa. U donjem dijelu plakata na engleskom je napisana ključna poruka „The MAN with the BALLS“, a na samom dnu plakata, nešto manjim slovima ispisano je: „ON FEBRUARY 22ND FIGHT FOR THE FUTRURE BEGINS“.
Poruka je plakata bila doista avangardna, pa i elitistička. Izbor engleskog jezika s porukom koja se je mogla čitati kao: „ČOVJEK S MUDIMA“ ili „ČOVJEK S PETLJOM“ stiže u osječku politiku kako bi se od 22. veljače 2009. borio za osječku budućnost.
Nažalost, puno je vode u posljednjih osam godina proteklo ispod dravskih i savskih mostova i Ivan Vrdoljak odavno nije nepoznati „čovjek s mudima“ iliti „mudonja“ (tako je Veselka Tenžeru, Igora Mandića i mene davnih 1970-tih nazivala Slavenka Drakulić) koji dolazi u suton kako bi Osijek oslobodio od ratnih i poratnih zala, nego političar koji je dobio šansu, kao ministar gospodarstva u vladi Zorana Milanovića, pokazati što zna i može, a što ne zna i ne može osmisliti i ostvariti u javnim politikama, ali i u politici koja se, između ostaloga, svodi i na DISTRIBUCIJU VRIJEDNOSTI I NAČELA djelovanja.
Kako je Ivan Vrdoljak posljednjih tjedana i mjeseci česti gost hrvatskih medija meni je postalo jasno da je taj diplomirani inženjer elektrotehnike, kako bi kazao Veselko Tenžera, „Guliver riječi i Liliputanac djela“: ministar s površnom naknadnom pameću, general nakon niza izgubljenih bitaka i ratova, od kojih je „muda“ najčešće javno pokazao prema mađarskom MOL-u.
I ne samo to. Iako stranka na čelu koje se nalazi, Hrvatska narodna stranka (HNS), u svom imenu ima i bliže svjetonazorsko određenje „liberalni demokrati“, negdašnji osječki „mudonja“ sve češće u javnosti istupa kao zagovornik zabrane slobode izražavanja misli i uvjerenja koji državljanima Republike Hrvatske jamči članak 38. Ustava RH.
Prije dan-dva HINA je tako prenijela njegove „mudre“ „liberalne“ misli o okupljanju i lunjanju po Zagrebu opskurne sljedbe sastavljene od 50-tak štovatelja lika i djela „autohtonog pravaša“ Dražena Kelemineca.
Osječki „mudonja“ pozvao je DORH da podnese kaznenu prijavu protiv vođe i sudionika marša „zbog eklatantnog primjera govora mržnje”. Zatim se javno založio za UTAMNIČENJE i PREDOGOJ autohtonih pravaša kao FAŠISTA I NEONACISTA.
Kazao je “Fašisti i neonacisti moraju završiti u zatvoru da ih se tamo educira i da se zna da to ne može tako biti!”.
Svoj je pledoaje za neki novi Goli otok taj liberalni osječki mudonja ovako završio: “Kada se to dogodi u Hrvatskoj (kada se Keleminca i kelemincove strpa u tamnice i tamo preodgoji – op. S.L.), više nikome neće pasti na pamet! A kada si anemičan, bojiš se, pun si kukavičluka i nemaš jasnu poruku, onda si takvi tipovi misle da je sad prilika za njih. Ja im tvrdim nije. Hrvatska neće biti fašistička zemlja.” Dakako, aludirao je na juvenilnu anemiju, slabokrvnost, sadašnjeg predsjednika VRH-a Andreja Plenkovića.
Utješno je i dobro da čovjek koji je tek nakon tri godine, u veljači 2016., javno priznao da je osobno – jer nije imao „srca“, odnosno „muda“ – odgovoran što je prevario građane uvjeravajući ih da kupuju i ugrađuju radijatorske razdjelnike, a ne mjerače potrošenih kalorija – „Ja sam donio odluku da se umjesto kalorimetra ugrađuju razdjelnici u kućanstva jer 2013. godine. U vrijeme velike krize, nisam imao srca reći građanima da moraju uložiti oko deset tisuća kuna u ugradnju kalorimetra.“ – nije na vlasti. Naime, mogao bi otvoriti stari ili neki novi Goli otok eda bi nakon pet ili deset godina shvatio da se tamnicama i preodgojem ne gradi LIBERALNA DEMOKRACIJA, nego golo-otočka i staro-gradiška diktatura.
Dakle, umjesto recepta koji predlaže Ivan Vrdoljak “Zatvori i preodgoji”, svaka razumna liberalno-demokratska država dopušta slobodu izražavanja nastranih političkih mišljenja i uvjerenja, ali se vijesti o takvim skupovima ne pojavljuju u glavnim nacionalnim vijestima. Primjenjuje se strategija koja je iskorijenila EGZIBICIONIZAM na sportskim natjecanjima: onog časa kad su režiseri sportskih prijenosa prestali kamerama pratiti gole egzibicioniste koji ulijeću na sportska borilišta, oni su – prestali istrčavati.
Dakle, ne treba i ne smije se Dražena Keleminca i slične EKSTREMNE likove s LIJEVA i DESNA slati u tamnicu, nego vijesti o njima ne treba objavljivati kao glavne ili sporedne vijesti dana.
