Goran Alebić, splitskoj javnosti poznatiji pod nadimkom “Tata tri pasa” te kao vlasnik popularnog kluba “Judino drvo”, jedan je od rijetkih, ako ne i jedini čovjek u Hrvatskoj koji je uspio dokazati da je prije četiri godine protuzakonito danima bio prisilno vezan na Klinici za psihijatriju splitskog KBC-a i da se tada prema njemu ponašalo nečovječno i ponižavajuće.
Naime, Povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, na čelu s prof. dr. sc. Jasnicom Garašić, a koje djeluje pri Ministarstvu pravosuđa, donijelo je, na osnovi njegove pritužbe, u veljači ove godine mišljenje prema kojem je primjena mjera prisile nad Alebićem u vrijeme dok je bio smješten u Klinici za psihijatriju KBC-a Split, a radi se o gotovo sedam dana, bila protuzakonita. Prekršen je članak Zakona koji govori o tome da se “mjere prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama smiju primijeniti samo iznimno ako je to jedino sredstvo da se otkloni neposredna opasnost koja proizlazi iz njezina ponašanja, a kojom ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život ili zdravlje”.
U mišljenju se navodi i da Klinika za psihijatriju mora odmah uskladiti svoju praksu primjene mjera prisile nad osobama s duševnim smetnjama sa zakonskim standardima, te se poziva i Ministarstvo zdravstva da poduzme sve mjere iz svoje nadležnosti “u vezi s nezakonitim načinom primjene mjera prisile”. Također, o svemu je obaviješteno i ODO Split, koje, doznaje se, aktivno provodi izvide kako bi se utvrdilo je li u ponašanju osoblja prema Alebiću bilo elemenata prekršajne ili možda čak i kaznene odgovornosti.
– Mogao bih ja sada tužiti državu za naknadu štete, ali ne želim nikakav novac. Želim samo upozoriti na sve to što se tamo radi, kako se ljude drži vezane kao beštije bez ikakve osnove, kako ih se muči kljukanjem raznim lijekovima i želim da to mučenje prestane. Ja sam prisilno zatvoren u listopadu 2017. godine zato što me je policija privela zbog prekršaja javnog reda, a ustvari su me se policajci prestrašili kad su me vidjeli ovako ćelavog i tetoviranog. Priveden sam zbog njima čudnog izgleda, ali i zato što je jedan od njih bio frustriran i ljut jer ga šef nije pustio iz smjene na sestrino vjenčanje, pa me je bez razloga poprskao suzavcem – govori Alebić.
Povjerenstvo je, na osnovi medicinske dokumentacije, utvrdilo da je on šest dana, 16 sati i 30 minuta, i to najmanje 23 sata dnevno, bio vezan magnetnim remenjem za ruke, a ponekad i za noge, te da je bio slobodan najviše sat dnevno, a nekad i samo pola sata. Alebić se, nakon što je četiri dana bio neprekidno vezan, u noći 15. listopada nekako odvezao te je pobjegao sa Psihijatrije, da bi se dva sata poslije vratio natrag.
– Namjestio san kušin ispod deke kao da spavam i ostavio sam im poruku da ću se vratiti jer me je bilo strah da sestra ne dobije otkaz zbog mene. Išao sam samo u klub oprati se kao čovjek – komentira sugovornik.
Iz Klinike su u svojem očitovanju naveli da se Alebića moralo vezati jer je bio psihotičan, nesuradljiv i nepredvidljiv, agresivan, te da je vrijeđao bolničko osoblje, što je kod njih izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti. Naveli su i da je doveden k njima nakon što su policajci morali primijeniti silu nad njim, da mu je sud odredio prisilni smještaj 16. listopada 2017. godine i da nikakve blaže mjere “nisu iskušane”.
Prilikom sudske odluke saslušan je vještak Borben Uglešić, koji je naveo da se radi o “slici psihotične reakcije vezane uz politoksikomaniju s mogućim poremećajima u podlozi”, te da je kod Alebića postojala opasnost koja je opravdavala njegovo smještanje na Psihijatriju. Liječnik Davor Lasić, koji je primio Alebića 11. listopada, kada ga je policija dovela, naveo je u svojem očitovanju da “adekvatna i pristojna komunikacija” u prvih nekoliko dana nije bila moguća bez prisutnosti policije ili educiranog osoblja.
No, sva ta opravdanja splitske Klinike za psihijatriju, smatra Povjerenstvo, nisu bila dovoljna da se prema Alebiću postupa onako kako se postupalo. Objašnjavaju i da to što je nad nekom osobom sudskom odlukom određen prisilni smještaj ne znači da je se automatski mora vezati, odnosno “fiksirati”.
– Primjena mjera prisile ne može se opravdati činjenicom da je gospodin Alebić bio psihotičan, nesuradljiv u pogledu liječenja i općenito nepredvidljivog ponašanja, makar su te činjenice utvrđene u sudskom postupku i bile su temelj za određivanje prisilnog smještaja. Općepoznato je da osobe s težim duševnim smetnjama koje se prisilno zadržavaju mogu verbalno negodovati, biti grube i nepristojne, vrijeđati ili prijetiti, no niti te okolnosti ne znače da se nad njima mogu odrediti mjere prisile. Za njihovu primjenu potrebna je opasnost kojom osoba izravno i ozbiljno ugrožava vlastiti ili tuđi život i zdravlje u aktualnom trenutku. Iz očitovanja liječnika i dokumentacije nigdje ne proizlazi da je Alebić na bilo koji način pokušao bilo koga napasti ili nauditi sebi. Utvrđeno je da je samovoljno napustio ustanovu, u koju se samovoljno i vratio, a u tom periodu nije učinio ništa što bi opravdalo primjenu mjera prisile – stoji u mišljenju Povjerenstva, u kojem se navodi da baš ta činjenica što se vratio nakon bijega govori da je, unatoč svojem teškom zdravstvenom stanju, bio svjestan da se mora vratiti. Napominju da ni u vremenu kad je bio odvezan nikoga nije pokušao napasti niti nauditi sebi.
– Zbog načina primjene i dužine trajanja mjera prisile, gospodin Alebić bio je izložen nečovječnom i ponižavajućem postupanju koje je protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ponašanje prema njemu bilo je duboko protivno osnovnom minimumu liječničke profesionalnosti, ljudskom dostojanstvu, bilo je ponižavajuće, pogodno da u njemu izazove tjelesnu patnju, osjećaj straha, nesigurnosti i bespomoćnosti – navodi se u mišljenju Povjerenstva Ministarstva pravosuđa.
Zanimljivo je i da su 28. siječnja 2020. članovi Povjerenstva nenajavljeno posjetili splitsku Psihijatriju, te su u odnosu na druge pacijente utvrdili “nedostatke u načinu primjene mjera prisila, kao i u vođenju dokumentacije o njihovoj primjeni”, piše Slobodna Dalmacija.
