Piše: Prof. dr. sc. Kristijan Krkač
Prvo, lokalne izbore 2021. očito je obilježila mala izlaznost, tj. manja od 50% što nikome od izabranih ne pruža legitimitet, ali pruža legalitet i što nikoga ne brine i nitko nije inzistirao na promjeni pravila koja bi složencem nagovora i progresivnog kažnjavanja potakle birače na veću izlaznost.
Ono što nije očito je vjerojatno veća izlaznost, ali cijena te činjenice je sređivanje popisa birača i popis stanovništva koji bi vjerojatno pokazao kako imamo 300-600.000 (mahom radno sposobnih) stanovnika manje, no nitko nije spreman platiti cijenu te poražavajuće velike vjerojatnosti.
Drugo, obilježila ih je još jednom 30-godišnja gerrymandering raspodjela na županije, gradove i općine, da o mjestima i zaselcima i ne govorimo, a koja pogoduje velikim i dobro organiziranim strankama napose na većim i u slabo naseljenim područjima. Naime, ako većina gradonačelnika malih gradova, pa čak i župana izbore osvaja s brojem glasova manjih od pola stanovnika zagrebačkih četvrti, onda to već načelno nije legitimno. No velike i organizirane stranke sve su manje i slabije organizirane i njihov duopol čini se nepovratno ulazi u povijest kao jedno od najvećih zala suvremene Hrvatske.
Treće, najveći gubitnici su svakako najveće stranke, tj. SDP i HDZ. S jedne strane, gubitak SDP-a je toliko velik da im je nemoguće ne priznati ga. Ući u 2. krug u gradu u kojem su na vlasti više od 70 godina i ne osvojiti gradonačelničko mjestu u 1. krugu jest pobjeda, ali neuvjerljiva. U preostala 3 grada SDP je ekstremno nevažan. S druge strane, HDZ usprkos porazu, nije spreman priznati ga, nego se hvali „ukupnom“ pobjedom. Što je „ukupna“ pobjeda na „lokalnim“ izborima ostaje vječnom tajnom idiotizma. Hvaliti se „ukupnim“ osvajanjem zaraslih polja Slavonije, vukova i medvjeda Gorskog kotara i Like i puste Dalmatinske zagore može samo idiot. U Zagrebu i Rijeci glatko su izgubili 2. krug, nije vjerojatno kako će pobijediti u Splitu, pa im ostaje jedino Osijek kao nada za jedini veliki grad. 4 najveća grada + Zagrebačka županija čine više od 1/3, a vjerojatno i nešto manje od 1/2 svih stanovnika Hrvatske, tako da je rezultat jasan ili će to biti. Može se reći kako je gradska, a možda i građanska Hrvatska duopolu SDPHDZ-a rekla NE!, a čemu je rekla DA! tek treba vidjeti.
Četvrto, djelatna i djelotvorna vlast na mnogim razinama moći će se oblikovati tek nakon što se sklope većine, a one iziskuju kompromise koji redovito smanjuju djelotvornost vladanja pri čemu je poanta u tome kako je ona danas presudna. Vremena je sve manje, a posla je sve više. Za početak, mnoge su jedinice u financijskoj krizi i stvarni dugovi koji određuju sposobnost djelovanja još se uopće ne znaju. Također su i u krizi stručnosti jer su pretrpane nestručnim uhljebima. Ne bi bilo čudno da nakon samo par mjeseci imamo slučajeve ne samo kriza vlasti nego i ponavljanja izbora što će dodatno usporiti djelovanje. Ne bi bilo čudo da se učinkovitost vladanja smanji umjesto da se poveća.
Peto, posljednje, ali ne i najmanje važno, spomenuti popis stanovništva, posljedično i sređivanje biračkih popisa u skladu s rezultatima, pod uvjetom kako će biti proveden pravilno što je ponovno teško vjerovati jer je pod upravom kriminalno-korumpirane države, pokazat će demografski debakl i ujedno prividan demokratski uspjeh jer će se moći procijeniti kolika je bila stvarna izlaznost. Prividan demokratski uspjeh, ako se pokaže kako je stvarna izlaznost bila veća od 50%, bit će zasjenjen stvarnim demokratskim debaklom jer će pokazati kako je administrativni ustroj u tih više od 50% besmislen, skup, neodrživ i nedjelotvoran, tj. sve više takav što je više iseljenih i time će većina Hrvatske biti uskraćena za bilo kakve dugoročne, strateške i infrastrukturne promjene koje bi možda mogle smanjiti iseljavanje, a koje će se vjerojatno nastaviti. Očito je kako se nakon 30 godina SDPHDZ-u nazire kraj, ali brzo i djelotvorno saniranje SDPHDZ-ovih 30-godišnjih šteta nije očito.








