Piše: Vlasta Janton
Koliko ste se samo puta nalazili u situacijama u kojima vas je vodila čista pristojnost i pravilo opće kulture, a u sebi ste imali poriv da vrištite i pobjegnete glavom bez obzira? Vjerujem stotinu puta. Družili se sa ljudima s kojima nemate nikakvih dodirnih točaka, osim što ste možda godinama prijatelji, pa je eto red, da to prijateljstvo i nastavite.
A duboko u sebi znate da ste tu osobu odavna prerasli. Nemate više zajedničkih tema, ne podupire vas u vašim idejama, željama, već na svaku vašu riječ tupo i bezizražajno klima glavom. Reda radi.
I onda shvatite da takvi ljude koče vaš rast, uz njih ste se prestali razvijati. Osjećate kao da vam crpe energiju, iz takvog društva izlazite sažvakani, iscrpljeni i loše raspoloženi. Iz vas isisavaju i ono malo dobrog raspoloženja i želje za životom. To su emocionalni vampiri. A vi im se i dalje dajete, i to sve iz razloga da ih ne povrijedite, da o vama loše ne misle, ili jednostavno jer mislite da to tako mora biti.
Ne, ne mora to tako biti. Niste dužni svakodnevno slušati nečije žalopojke, konstantne prigovore na život, umorne izgovore, nesretne priče. Niste dužni nekome uljepšavati život ako to on sam ne želi. Pri tome ne mislim da ne treba saslušati prijatelja i pomoći mu u njegovoj nevolji, ali ako se to ponavlja iz dana u dan, i vi se samo dajete, dajete, a ništa se ne mijenja, i ništa vam se ne vraća, onda je vrijeme da promijenite pristup. Zatvorite vrata koja nigdje ne vode. U redu je reći Zbogom ljudima koji vas ne cijene, i sve ono što ste za njih učinili, u redu je reći Ja više od tebe nemam što naučiti, putevi nam se razilaze. Zahvaliti se na prijateljstvu i okrenuti se ljudima koji vas usrećuju.
Nekada sjedite s nekim i pitate se kako ste uopće u to društvo dospjeli, sjedite i ništa ne poduzimate. I osjećate se loše. Jako loše. Zaista dobijete poriv da se dignete, okrenete na peti i nikada ih više ne vidite.
U takvim odnosima ostajete zbog drugih, najmanje zbog sebe. Sve što će netko reći, misliti, bacite u vjetar. Ne isplati se tako živjeti. Zapamtite, ne živite zbog drugih, već zbog sebe. Život je prekratak da ga provedemo sa pogrešnim ljudima. Pri tome ne želim nikoga vrijeđati da je loša osoba, već eto, tijekom godina ljudi se prerastu, ono što više nije dobro tebi, bit će nekom drugom.
Ili ako ti nisi dobar nekom trećem, možda ćeš biti četvrtom. Nema pravila. Samo ne ostajte u odnosima koji vas guše, unesrećuju, rastužuju. U odnosima u kojima ne nalazite svoj mir, zadovoljstvo, ispunjenje.
U odnosima u kojima se ne možete od srca i iskreno nasmijati, u odnosima u kojima ne možete sa radošću podijeliti svoju najsretniju vijest. To nisu vaši prijatelji. Ne, to je daleko od onih ljudi koje ste nekad znali. Sada su vam postali stranci. Od takvih otiđite bez imalo osjećaja žaljenja. Jer, vi ste se trudili, dali sve od sebe i nije na vama da se osjećate loše zbog nekog tko to nije znao cijeniti. Otiđite.
Također, što se ljubavnih odnosa tiče, i tu vrijedi ista stvar. Ne ostajte u odnosima u kojima ste zanemarani, u kojima ne dobivate potrebnu pažnju, vrijeme, razgovor. U odnosima u kojima se osjećate poput fikusa. Samo postojite i ništa više. U odnosima u kojima ste tretirani kao najniže ljudsko biće. Ne ostajte u odnosima u kojima se ne poštuje vaše mišljenje, u odnosima u kojima vas se omalovažava po pitanju izgleda, ponašanja, karijere. To nije osoba koju zaslužujete pored sebe. Život prolazi, godine idu, postajete sve stariji. Neki kažu bit će bolje s vremenom, ili vrijeme će sve promijeniti. Nažalost, vrijeme ne donosi ništa osim starosti.
Kada ćete početi razmišljati o onome što želite živjeti, i kako želite živjeti? Kada ćete imati 70? Onda ćete žaliti za svim stvarima koje ste htjeli učiniti a niste se usudili. Jer niste imali dovoljno hrabrosti, nitko vas nije bodrio da vi to možete. Vaš partner vas je sputavao, nije vam davao potporu, ljubavi, nježnosti.
Takva osoba vam ne treba. Kad legnete kraj njega/nje navečer u krevet, vrte li vam se po glavi turobne misli ili ste sretni što takva osoba leži pored vas. Zagrlite li je, stisnete li je k sebi, ili s gnušanjem odbijate svako približavanje sredini kreveta? Odgovorite si na to pitanje, on je odgovor na pitanje kakav život vodite. Koga želite pored sebe, a koga imate? I što ćete sve napraviti da sebi ugodite, da živite život kakav doista i zaslužujete. To nije sebičnost kako neki možda misle, već da se sami počnete više cijeniti.
I opet tu dolazi ona famozna rečenica – Što će drugi reći, misliti o vama ako se izborite za svoje želje? Nije vas briga što će reći, oni ne žive vaš život. Živite ga vi sami. Oni ne plaćaju vaše račune, nisu tužni kada vi ronite suze, nisu sretni kada ste i vi sretni. Oni su samo neki tamo drugi ljudi. Daleko od onih ljudi kojima vi želite biti okruženi.
Budite s onima koji u vama bude toplinu, sreću, zadovoljstvo. Sa onima iz čijeg društva izađete dobro raspoloženi, napunjenih baterija, puni života, puni entuzijazma, puni dobre vibre.
U društvu onih čija pozitivna energija pršti na sve strane, čija energija je zarazna, u društvu onih u čijim očima vidite odobravanje i ponos zbog vaših uspjeha. Onih koji će vam pružiti ruku da se penjete i dalje. Onih koji znaju cijeniti sve ono što ste za njih kadri učiniti. Ima takvih ljudi. Nevažno imate li takvih deset ili jednog. Važno je da takav netko u vašem okruženju postoji, netko uz koga možete biti baš oni pravi Vi. Bez maski, bez glume, bez sumnji. Takvi će vas prigrliti i otkloniti sve vaše strahove.
I zato, prestanite se pitati što žele svi. Što želiš Ti?
