– Već godinama se nekako borimo s problemima, no sad kad je otac, inače kronični bubrežni bolesnik bez oba bubrega i godinama na hemodijalizi, završio na intenzivnoj zbog problema sa srcem i bori se za život, shvatio sam da nemam druge nego moliti pomoć. Ako se on i izvuče i dođe kući, moja majka neće moći s nama dvojicom teških invalida, pa barem ja moram pokušati što se još može da se dignem na noge i osposobim za samostalan život – kaže Petar Duvnjak, 35-godišnji mladić iz Novog Zagreba, koji se od prvih dana života suočava s velikim poteškoćama.
Rođen je bez kisika (hipoksija), s malim izgledima da će se izvući živ nakon kome. Ipak se izvukao. Prvih nekoliko godina života često je provodio u bolnici i kod liječnika, no oko treće godine stanje se stabiliziralo i Petar je rastao normalno. Sve do srednje škole, kad se odjednom srušio kao pokošen i završio na pretragama.
– Pretrage su pokazale da imam urođeno suženje spinalnog kanala koji pritišće živce. Obavio sam operaciju, no od tada pomalo imam sve više problema s hodanjem, sve dok prije otprilike tri i pol, odnosno gotovo četiri godine nisam završio u krevetu, kaže. Od tada iz kuće izlazi najčešće samo kolima sanitetskog prijevoza do bolnice i nazad. U međuvremenu su mu se počele misteriozno javljati i rane, prvo na lijevoj potkoljenici, zatim na desnom stopalu, gdje je i nedavno imao ranu u obliku srca. Jedna rana se zatvori, druga otvori, kaže. Danas mu je jasno da se to može povezati s dijabetesom tip 1, za koji je vjerojatno predisponiran još na porodu, ali mu je, kako kaže, prekasno otkriven.
– U prvim svojim nalazima koje sam pronašao još iz 1987. godine vidio sam da se spominje kako sam na porodu oživljavan davanjem glukoze, što je vjerojatno napravilo štetu na gušterači. Iako sam nakon toga nekoliko puta bio u bolnici na pretragama, jednom na KBC Zagreb, popularnom Rebru, punih deset dana, i pronašli su mi masnu jetru, koja se inače smatra simptomom predijabetesa, nitko nije posumnjao na dijabetes, tako da je šećer u međuvremenu napravio štetu na drugim tjelesnim sustavima i organima – priča Petar.
Zbog rana na nogama već ranije su mu htjeli odrezati nogu, malo iznad koljena, no Petar to nije prihvaćao, uvjeren da nakon toga ne bi mogao ustati niti s protezom. Iako je liječnik tad rekao da mu ne daje više od nekoliko mjeseci života ako to ne učini, još je tu. No, kako mu noge stalno naotiču, uslijed toga ima retenciju mokraće, pa mu je prije dvije godine ugrađen i katater, priča.
– Nikad se nisam predavao, niti mislio da će ikada ovisiti o bilo čijoj pomoći – kaže Petar, dok majka Magdica (70) s ponosom vadi indeks koji pokazuje da je Petar s 23 godine, dakle u roku, diplomirao pravo.
– Niti jedan ispit nije morao izaći dva puta – kaže sa suzom u oku i dodaje kako je zahvaljujući stipendiji ubrzo nakon toga upisao i doktorat iz Međunarodnog privatnog prava. Riječ je o vrlo teškom postdiplomskom studiju, na kojem je Petar nanizao same petice, no kako je na kraju ostao prikovan za krevet, a i vid mu se jako pogoršao, tako da sada ima dioptriju -11 na oba oka i nosi leće, stao je na tri ispita do disertacije.
– Napravio sam jedan znanstveni rad, trebao bih još jedan i disertaciju, no ako stvari sa zdravljem ostanu ovakve, teško ću se moći pomaknuti. Nekada sam mogao knjigu od tisuću stranica proći dva do tri puta u mjesec dana i izaći na ispit, danas u mjesec dana jedva pročitam neku beletristiku, jer jako slabo vidim – pojašnjava. Na žalost, iako se obratio i studentskom zboru i zatražio pomoć, izostala je podrška i pomoć mentora, nije bilo volje da mu se omogući da rad napravi tako da ga izdiktira, niti su profesori bili spremni pomoći makar toliko da mu prikupe literaturu, kaže.
– Ne volim ovisiti o drugima i tražiti pomoć, no dalje od ovoga ne mogu sam. Zato sam putem Facebooka i platforme Go Get Funding odlučio zamoliti pomoć. Moj cilj je skupiti 100.000 kuna za početak, što bi pokrilo nekoliko pregleda i moguće zahvat kojim bi se možda moglo pomoći da mi se barem malo popravi vid. Znam da je dijabetička retinopatija vjerojatno već napravila štetu, ali možda je moguće popraviti stanje. No, najvažnije bi mi bilo obaviti pretrage koje bi pokazale ima li osnove za operaciju kralježnice koja bi me podigla na noge – kaže Petar.
Dodaje kako takva operacija u privatnim klinikama stoji i nekoliko stotina tisuća, pa se za početak nada da bi netko od stručnjaka mogao besplatno barem pogledati njegove nalaze i dijagnoze i obaviti pretrage da se utvrdi ima li se čemu nadati, kaže.
Ne posustaje. Kaže kako se i do sada uvjerio da dobrih ljudi ima i da su mnogi voljni pomoći. Tako je samo na računu Go Get Funding kampanje pod svojim imenom do 7. listopada skupio nešto manje od 40.000 kuna, no spremnost na pomoć ljudi mu svakodnevno dokazuju. Tako, na primjer, Petar jako mora paziti što jede, kako bi svoj šećer mogao držati pod kontrolom, pa su u vrijeme lockdowna preko grupe ‘Virtualni zagrebački plac’ na Facebooku počeli naručivati povrće.
– Povezali smo se s pojedinim OPG-ovima i kad su ti ljudi shvatili kakvo je naše zdravstveno i socijalno stanje, počeli su nam poklanjati to povrće i na tome sam im beskrajno zahvalan – priča Petar. Najviše od svega, znače mu, međutim, to što ga ti dragi ljudi obiđu i izdvoje vrijeme da popiju kavu i popričaju s njim, jer mu se nekadašnji prijatelji više skoro i ne javljaju.
Ako želite pomoći Petru uplatom na Go Get funding račun, to možete učiniti OVDJE, a svi oni koji mu žele pomoći osobno mogu ga kontaktirati putem Facebook računa na ime Petar Duvnjak, pišu 24sata.
