Piše: Snježana Nemec
I prolazili bi uvijek istom stranom Promenade des Anglais, nakon jutarnje kave u obližnjoj kavani. Sjedeći u uglu za drvenim stolićem kao da se sva povijest slila na to mjesto. Žamor, chansona u pozadini, a ispod stola Gastonov pas Gerome. Na toj strani ulice svako jutro naslonjena na zidić sjedila je i ona, ispruženih ruku. Činilo se da je Gaston i ne primjećuje. Osjetila bih nelagodu što bar jednom ne zavuče svoju drhtavu ruku u džep, i ne udijeli joj nešto. Pitala sam: Zašto? Rekao je: Žena je. Treba dati nešto njenom srcu. Sljedeće jutro u krilo joj je položio crvenu ružu. Po prvi put je podigla pogled, primila ga za ruku, poljubila je i otišla stežući ružu na grudima. Osjetila sam kao da dolazim iz priče Rilkea, iako nisam znala je li Gaston uopće čuo za Rilkea.
Jedna mala, kratka priča kao uvod o vječno inspirativnu temu-ljubav.
U knjizi Pohvala ljubavi novinar Nicolas Truong razgovara s Alainom Badiouom koji se obračunava sa suvremenim konceptom ljubavi. Ovaj francuski filozof smatra kako je ljubav danas opkoljena, ugrožena, uhvaćena u škripac, i kako je takvu ozbiljno načetu ljubav potrebno obraniti.
Koncepcija sigurnosti koja nam se u ovom nesigurnom svijetu svakodnevno nudi, pa tako i sigurnosna koncepcija “ljubavi” kroz raznorazne reklamne kampanje koje vrište o sigurnoj ljubavi devizama – Izaberite ljubav bez slučajnosti; Možete biti zaljubljeni, a da ne izgubite glavu; Možete biti savršeno zaljubljeni bez patnje, mogle bi uistinu potvrditi onu Arthura Rimbauda: “Ljubav treba ponovo izmisliti, to se zna”. S ovim filozofom ili bez njega potpuno je jasno kako je sve postalo podređeno nekoj sigurnosti i komforu, pa se čini da nije nimalo glupo govoriti o ponovnom osmišljavanju rizika i avanture, odnosno o nekoj novoj-staroj ljubavi.
Ovakve reklamne kampanje agencija za treniranje sigurne ljubavi, ljubavi bez rizika nisu ništa drugo nego ekonomska manipulacija te još jedna potvrda kako se svakodnevno suočavamo s javnom kontrolom, discipliniranjem, ušutkavanjem, ukalupljivanjem našeg urođenog ponašanja. Još jedna potvrda kako se od nas očekuje da budemo racionalna bića, da zatomimo emocije, jer njihov intenzitet nije poželjan i izlazi izvan okvira dirigiranog ponašanja. Strast znači želju i upornost da nešto učinimo, a samim time i potencijalnu opasnost. Ako kojim slučajem i pokažemo emocije i odvojimo se od većine tada bivamo poniženi i osramoćeni jer se više ne uklapamo u neku modernu koncepciju života. A čovjek nije, niti će biti isključivo racionalno biće već i emocionalno, koje reagira na okruženje i energiju u tom okruženju.
Badiou razvija i novi pogled na ljubav koji doživljava kao dugu, upornu avanturu, priliku za neprestano istraživanje drugosti i razlike što oslobađa pojedinca opsesije samim sobom i vlastitim identitetom: “Ljubav se ne može svesti na susret, jer ona je izgradnja. Enigma misli o ljubavi jest pitanje trajanja koje ju ostvaruje. Najzanimljivija točka, ustvari, nije pitanje ekstaze početaka. Ekstaza početaka postoji, ali ljubav je prije svega trajna konstrukcija”. Ljubav je uporna avantura i avanturistička je strana nužna. Odustati kod prve prepreke, pri prvoj ozbiljnoj nesuglasici, prvim problemima samo je izobličenje ljubavi. Prava je ljubav ona koja trajno trijumfira, ponekad i teško, nad preprekama koje joj postavljaju prostor, svijet i vrijeme.
Koliko nas se zapravo slaže s ovim filozofskim pogledom na ljubav ili prekrasnim riječima iz knjige – Pismo za D: „Navršit ćeš osamdeset i dvije godine. Smanjila si se šest centimetara, imaš samo četrdeset i pet kila, a još si lijepa, graciozna i poželjna. Već pedeset osam godina živimo zajedno i volim te više nego ikada. U grudnoj šupljini ponovno osjećam razornu prazninu koju može ispuniti samo toplina tvojeg tijela uz moje“.
Koliko nas još uvijek vjeruje da je ljubav subjektivna sila bez koje bi život postao, ili još bolje postaje bezbojan. Koliko nas vjeruje da je vječnost u ljubavi još uvijek moguće upisati u vrijeme. A koliko nas je zapravo skeptika s liberalnim svođenjem ljubavi na trenutno zadovoljstvo, lišeno obveze ili priče koja se ne boji ljubavi?
