Ugledni američki časopis Foreign Affairs objavio je analizu političke situacije na prostoru zemalja bivše Jugoslavije. Autor teksta je Timothy Less, bivši šef britanskog konzulata u Banjaluci i direktor agencije “Nova Europa” koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Europi.
Njegova analiza je uvodi kao mogućnost rješenja prekrajanje granica, pa čak i stvaranje Velike Srbije, Albanije i Hrvatske. Sve u cilju mira, tvrdi Less, koji smatra da je BiH najslabija država regije.
Navodi da i Srbi i Hrvati žele određene izmjene u Daytonskom sporazumu, koji je osjetljivi skup kompromisa koji drže ovu zemlju ujedinjenom. U Makedoniji, politički lideri iz velike albanske manjine traže federalizaciju države zasnovanu na etničkim principu.
Na Kosovu, srpska manjina insistira na stvaranju mreže samoupravnih enklava sa što većom nezavisnošću od centralne vlade. U Srbiji, u Preševskoj dolini, Albanci agitiraju za veću autonomiju. U Crnoj Gori, Albanci zahtijevaju entitet. A na Kosovu i u Albaniji, nacionalisti se bore za jedinstvenu albansku državu.
Veliki izazov nalazi se pred Zapadom; Pitanje je treba li prepoznati i uvaži legitimnost tih zahtjeva i radikalno promijeniti pristup prema Balkanu ili, pak, da nastavi s trenutnim smjerom i time riskira da se ponove sukobi.
“Zapad je u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije početkom 90-ih godina prošlog stoljeća odlučio podržati model multietničnosti viđen kao održiv, čak i poželjan, princip koji će promovirati pravdu i sigurnost za razliku od nacionalizma koji je prepoznat kao izvor nestabilnosti u Evropi. Ali nije ni slutio što će ubrzo slijediti, piše u analizi Foreign Affairsa.
Na nesreću, ova odluka zapadne politike je zanemarivala osnovna prava i interese manjinskih skupina koje su sebe u tim državama doživljavale kao građane drugog reda što je ubrzo rezultiralo sukobima. Kako bi zaveo mir, Zapad je posljednja dva desetljeća uložio ogroman napor i trud kako bi državama bivše Jugoslavije nametnuo rješenje. U početku, Washington je imao vodeću ulogu na Balkanu, ali se u posljednjih deset godina povukao i prepustio glavnu riječ Europskoj uniji.
EU je promijenila pristup u odnosu na SAD i pokušala države zapadnog Balkana motivirati članstvom u Uniju nadajući se da će ovo transformirati loše autoritarne države u demokratske, uređene političke zajednice gdje će se poštovati sva ljudska prava, pa i prava manjina. Jedno kratko vrijeme ova politika je izgledala kao dobitna kombinacija. Međutim, pokazala se vrlo nerealnom i neodrživom zabluda Evrope da će manjine žrtvovati borbu za svoja prava i sigurnost zbog ekonomskih benefita.
Zbog toga, iz dana u dan svjedočimo da države poput BiH, Kosova i Makedonije sve više stagniraju, dok njihovi homogeniji susjedi, poput Albanije, Hrvatske, pa čak i Srbije, počinju napredovati.
Da bi se situacija dodatno zakomplicirala, Rusija koristi svoj utjecaj kako bi zaustavila proces integracija BiH, ohrabrujući bosanske Srbe u njihovim nastojima za odcjepljenjem. Turci, s druge strane, pružaju podršku nezadovoljnom muslimanskom stanovništvu u regiji, prije svega Bošnjacima i makedonskim Albancima.
I “kao šlag na tortu”, manjine pokušavaju preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom tražeći pravo na zasebni teritorij u državama koje prioritet prije svega daju većini. Ova kombinacija faktora već naveliko destabilizira Balkan, a, s druge strane, prijeti potkopavanju postjugoslavenskog političkog rješenja.
Autoritet EU na ovim prostorima u posljednjih nekoliko godina ozbiljno je uzdrman. Europski diplomati nisu uspjeli riješiti političku krizu, koja dvije godine potresa Makedoniju, a koja je započela kada su lideri iz vladajućih stranka, inače pobjednika prijevremenih izbora, bili upleteni u aferu korupcije i kriminala te prisluškivanja. EU također nije uspio sklopiti ugovor za normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova (ustvari, odnosi između dviju vlada idu silaznom putanjom).
Možda najozbiljniji udar na autoritet Bruxellesa dogodio se održavanjem referenduma u BiH entitetu Republika Srpska o Danu RS iako su političari EU jasno iskazali stav protiv održavanja referenduma.
Europa bi mogla nastaviti s dosadašnjom politikom i time riskirati da nezadovoljstvo kod manjina naraste do točke usijanja koja će dovesti do novih sukoba. Neki analitičari smatraju da se EU treba više potruditi na promicanju regionalne suradnje, demokracije, transparentnosti, ekonomskog razvoja… Međutim, ovo su puste želje i najvjerojatnije neće polučiti razultat.
Ima i onih koji smatraju da EU treba primijeniti “washingtonski pristup” tj. oštriji biti prema neposlušnim političarima, ali bi ovaj pristup isto bio pogrešan jer bi npr. bosanske Srbe zasigurno gurnulo u ruke Rusiji.
Vrijeme za radikalni pristup
Zbog toga je možda vrijeme za novi, radikalni pristup kako bi se zadržao mir i uspostavila stabilnost u regiji. Ako je Zapad, kao što tvrdi, zaista vjeran cilju očuvanja mira na Balkanu, onda je došao trenutak da se pragmatizam stavi prije idealizma i krene prema realizaciji ideje o pravilno uređenim nacionalnim državama, čija populacija će moći zadovoljiti svoje najosnovnije političke interese.
Prvo, zbog podijeljenosti Europe, SAD ponovo mora preuzeti vodeću ulogu i podržati interne fragmentacije multietničkih država na principu kako to zahtijevaju manjine. U prvom razdoblju, Washington treba prihvati ponudu Albanaca za federalizacijom Makedonije i zahtjev Hrvatske za uspostavom trećeg entiteta u BiH.
U drugom, dužem razdoblju, SAD mora omogućiti da ti budući teritoriji ostvare bliske političke i ekonomske veze sa svojim većim susjedima, uvođenjem dvojnog državljanstva i uspostavljanjem zajedničkih institucija, dok formalno ostaju u sastavu država u kojima su i sada.
I u trećem, konačnom razdoblju, treba se omogućiti secesija tih teritorija od postojećih država i spajanje s matičnim zemljama, možda u početku kao autonomne regije. “Hrvatski entitet” u BiH će se spojiti s Hrvatskom; Republika Srpska i sjever Kosova sa Srbijom; Preševska dolina, zapadna Makedonija i najveći dio Kosova s Albanijom. U međuvremenu, Crna Gora, koja može ostati bez albanske enklave, mogla bi ostati nezavisna ili spojiti se s proširenom Srbijom.
Ovi prijedlozi mogli bi šokirati one koji zagovaraju multietničnost, jer multietičnost je lijepa ideja, ali neostvariva.
Ovakvo rješenje jest komplicirano, međutim odvajanje umjesto prisilnog suživota eliminirat će rizik od ponovnog sukoba.
U konačnici, Sjedinjene Američke Države moraju jednom za sva vremena završiti posao koji su započele na Balkanu”, navodi se u analizi objavljenoj u uglednom američkom časopisu kojeg zapravo i najviše čitaju diplomati i političari.
Originalni tekst je OVDJE
