Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik HHO-a pripada u skupinu onih Hrvata koji su najzaslužniji za rušenje komunizma. Uz Franju Tuđmana, Vladu Gotovca, Marka Veselicu, Hrvoja Šošića, koji više nisu živi. Čičak se stoga i sam osjeća kao “posljednji Mohikanac”. Rušitelj komunizma kaže da sada, premda imamo državu, nemamo i slobodu kakvu su sanjale generacije Hrvata. I strahuje do neizbježnosti povratka totalitarizma u novom obliku, piše Večernji u uvodu intervjua čiji dio prenosimo:
Komunizam je pao u formalnom smislu, no komunističke ideologije i taj mentalitet u glavama još nažalost nisu. To se jako lijepo vidi iz reakcije na najnoviju rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna ove godine. Za tu su rezoluciju glasali svi predstavnici SDP-a, Borzan, Picula, Fred Matić. Za je glasao i IDS-ovac Flego, HDZ-ovci, a nisu glasali Kolakušić i Sinčić. Nisu glasali niti za, niti protiv, niti su bili suzdržani, a bili su tamo. Dakle, sve bitne hrvatske političke opcije su glasale za rezoluciju koja definitivno izjednačava fašizam i komunizam. To, međutim, kod nas nije gotovo u medijima prenio nitko, kaže Čičak.
Zašto se sadržaj te rezolucije kod nas nastoji gurnuti pod tepih?
– Zato što ta rezolucija apsolutno poništava ono vladino povjerenstvo za pomirenje i njihove zaključke. To povjerenstvo je bilo jedna cirkusantska grupa, što se vidi na kraju njegovog djelovanja. Dobro su se bili pobrinuli da u to povjerenstvo ne uđu oni koji su bili za izjednačavanje totalitarizama kao što su fašizam, nacizam i komunizam, na način kao što stoji sada u zadnjoj rezoluciji Europskog parlamenta. Jedna od najsramotnijih stvari koja se zadnjih par godina dogodila u Hrvatskoj jest kada je predsjednik Vlade Plenković u prisustvu predsjednika HAZU-a Kusića kazao da je u povjerenstvu postignuta suglasnost. To nije bila istina, to je bila gruba laž i manipulacija. Naime istu večer predstavnik katoličko-bogoslovnog sveučilišta Tanjić rekao je “ja to nisam potpisao”. Nakon toga još čak šest članova povjerenstva povlači svoje potpise. Dakle, osam ih je glasalo za, sedam protiv. I zato se danas nastoji zataškati rezolucija EP-a, jer taj dokument vladinog povjerenstva sada mogu baciti u smeće. Ako su ljudi koji vode Hrvatsku europski orijentirani, kao što stalno tvrde, onda oni moraju provoditi i tu rezoluciju za koju su njihovi zastupnici i glasali u Europskom Parlamentu.
Što bi u Hrvatskoj značila konkretna primjena te rezolucije?
– U rezoluciji se kaže da se moraju ukloniti nazivi i spomenici koji podsjećaju na razdoblje fašizma i komunizma, uključujući i one vodećih osoba iz tog razdoblja. A mi sada imamo pokušaj kineskog kapitala da obnovi u Kumrovcu partijsku školu i da ju naprave kao memorijalni centar Josip Broz Tito. Dakle, uz taj staljinistički koncept komunizma iz Kine danas prodire i kapital i služi za obnovu komunističke ideologije. Ali ne samo to. Uz Kinu, jača i pokušaj autoritarno-totalitarnih država kao što su Rusija i Turska, da ojačaju svoj utjecaj ne samo na Hrvatsku, nego na sve postjugoslavenske države. Tome se treba suprotstaviti Europom i europskim standardima i politikom. Morat ćemo donijeti nove zaključke i zabraniti uporabu svih totalitarističkih simbola, i komunističkih i fašističkih, dakle konkretno – i petokrake, srpa i čekića i ustaških simbola.
U presudi europskog suda u slučaju Mađarske petokraka je, međutim, “preživjela”.
– To se dogodilo samo u tom jednom slučaju i to nije obvezujuća presuda. I nakon ove rezolucije i takve odluke sada mogu pasti u vodu, jer zadatak europskog suda u Strasbourgu je provoditi pravne norme europskih institucija, a rezolucija je smjerokaz po kojoj će se donositi nove pravne norme. To se vidi i iz same rezolucije, koja napominje da su neke države članice već zabranile i jedne i druge simbole. Da se razumijemo, ja sam protiv zabrana, jer to nas nigdje neće dovesti. No, ta komemoracija u Kumrovcu je bal vampira. Pored toga, zar nije sramota da jedan Pavle Gaži biva proglašen počasnim građaninom Koprivnice, jedan pandur, policajčina, ortodoksni totalitarac. I to govori o našem mentalitetu. Mi smo stalno nešto nezadovoljni. Moj stav i teza u onim našim razgovorima u zatvoru je bila da je demokracija rodilište društva i države, slijedom političke misli politologa Roberta Dahla. Španjolska, primjerice, nakon uhićenja katalonskih političkih lidera više nije demokratska zemlja, jer je opet stvorila političke zatvorenike. I sada španjolski veleposlanik u Zagrebu organizira, kao dimnu zavjesu, nekakve okrugle stolove u Europskom domu o demokraciji. Pa neće nam valjda on objašnjavati što je demokracija, a uhićuju katalonske narodne zastupnike?! Tamo je na sceni ono što se sada naziva “lijevi frankizam”. A u Hrvatskoj imamo “desni Titoizam”.
A što je onda krivo krenulo nakon 2000.?
– Model, način razmišljanja. I danas u istočnoj Njemačkoj, kao i kod nas, imaš ljudi koji nostalgično vape za komunizmom. Imaju čak i političke stranke, a neke su se transformirale u tzv. desne s istim tim mentalitetom, samo s drukčijim predznakom. Mi stoga moramo inzistirati na vladavini prava i formalnoj demokraciji. No, to kod nas nije tako, nego smo postali nekakva nagodbenjačko-trgovinska udruga koja se zova hrvatska država i što se mi sad čudimo. Nisu tu niti građani nevini, jer puno je u nas građana koji nastoje žicariti i muljati. Ne odlaze iz Hrvatske ljudi samo zbog većih plaća, nego i zbog atmosfere u društvu. Evo ja sad pozivam predsjedničke kandidate da se očituju o radu nedjeljom. Zato što je to temeljno ljudsko pravo da radnik ima jedan dan u tjednu pravo na odmor. To je civilizacijska tekovina. Raspravljajmo o demografiji, a kako uopće žene, majke, i očevi, koje većinom rade i nedjeljom mogu razgovarati sa svojom djecom, kad ih ne vide ni nedjeljom. Pa barem im treba nedjelju osloboditi. Evo neka se o tome izjasne predsjednički kandidati, a ne o Titu, ustašama, partizanima. Neka progovore o životnim temama.
Cijeli intervju je OVDJE.
