Prije 28 godina Hrvatski sabor donio je odluku o razduživanju s bivšom državom SFRJ. Tadašnji govor prvog hrvatskog predsjednika putem radija i televizije slušali su i gledali milijuni građana Hrvatske u domovini i dijaspori. O tome jesmo li u raskoraku od očekivanog i ostvarenog govorio je Renato Matić, sociolog i branitelj.
Prije 28 godina nije slavio u Zagrebu, nalazio se 300 km istočnije i gledao, kako je rekao, gomilanje zla nekoliko kilometara od sebe. Mučila ga je strašna tjeskoba, okruživala ga i takva lica, pa se nadao kako će zlo brzo proći i razmišljao kako bi bilo dobro da za nekoliko godina negdje opušteno sjedi i sretan je isključivo zbog toga.
– Nažalost, umjesto na ljudima koji su bili spremni na žrtvu i solidarnost, država se u velikoj mjeri gradila na onima koji nikako nisu trebali biti primjer. Oni su postali nekakvi uzori i svaka nova generacija političara to prihvaća – rekao je Matić i dodao da svaka nova politička garnitura postaje sve udaljenija i neodgovornija s obzirom na stvarnost koja joj je dala vlast u ruke.
– Ljudi kojima ne odgovara da se stvarnost poboljšava, budući da to bi im uzelo privilegije i bogatstva koja su stekli, imaju i tu manipulativnu moć da nas vraćaju ne na 90-te, nego na 40-te godine. Pokreću teme koje ih zapravo i uopće ne zanimaju a mi budući da živimo ne dovoljno dobro, vrlo lako se hvatamo za te teme. Ispada da mi kao narod smo zainteresirani za gluposti, što nije istina, naprosto želimo živjeti bolje – kaže Matić.
Naglašava kako je strahoviti zločin dopustiti i gledati kako ljudi koji su radili cijeli svoj život, u mirovini kopaju po smeću. To je, kaže, takav šamar svakoj normalnoj državi i svakoj vlasti! A mi kao građani umjesto da kažemo da tako naprosto ne može, jednostavno smo se suživjeli s tim. Gore od samoga zla što se ljudima događa je kada mislimo da drugačije i bolje ne može, ističe.
I danas, 28 godina poslije muku mučimo s nasiljem u obitelji, s ravnopravnošću spolova, nikako da se uhvatimo u koštac sa sociološkim pitanjima, kao da ne idemo naprijed nago se vraćamo natrag…
– Kada jedan incident postane pravilo, a to se događa kada ne bude pravedno i na vrijeme sankcioniran, on postaje dio svakodnevnog življenja. I u trenucima kada drugačije ne ide, nasilje postaje sredstvo za kratkotrajnu ili čak i dugotrajnu korist, postaje sredstvo s kojem se dolazi do cilja – ističe sociolog.
Ostali su nam sportski rezultati i velike humanitarne akcije i izlazimo na ulice kada je slavlje ili kada trebamo nekome pomoći.
– To samo pokazuje da postoji potencijal u dobroti i ljudskosti, zato je i strašna činjenica da ljudi koji imaju instrumente u rukama kako to pokrenuti, ne smatraju da je to njihova odgovornost – kaže Matić.
28 godina u životu jedne države je jako malo, u životu jednog čovjeka – jako puno. Zato i imamo pravo, smatra, biti kritični, inicijativni, tražiti više jer najbolji među nama koji vide nekakvu priliku za život, ne traže je ovdje nego idu van.
