Znanstvenici su pokušali odgonetnuti zašto se većina astronauta iz svemirskih misija vraća s oštećenim vidom.
Da bismo znali možemo li preživjeti na nekoj drugoj planeti, moramo se pozabaviti otkrivanjem reakcije našeg tIjela u nultoj gravitaciji, a pravi odgovor mogu dati astronauti, piše National Geographic.
Znanstvenici su na godišnjem skupu Društva za radiologiju Sjeverne Amerike odgovorili na pitanje zašto se većina astronauta, koja je u ekspedicije otišla sa savršenim vidom, na Zemlju vraća s blagim oštećenjem vida. Oni su ovaj fenomen pogoršanja vida uslijed intrakranijalnog tlaka nazvali VIIP.
Međutim, je li zaista problem u cerebrospinalnoj tekućini koja je zadužena za normalno funkcioniranje mozga i kralježnice ili je ključna stvar u nečem drugom?
Nakon upoređivanja rendgenskih snimki, došlo se do zaključka koji je otklonio sve sumnje, a to je da je za oštećenje vida kriv vremenski period koji astronaut provede u svemiru.
Snimke jasno pokazuju da su astronautima koji borave dugo u svemiru oči više spljoštene, optički živci su više natečeni i što je interesantno, cerebrospinalna tekućina povećana je u očnoj duplji i dijelu mozga koji je zadužen za stvaranje likvora.
To znači da je s povećanjem cerebrospinalne tekućine veća vjerojatnost da će se astronaut na Zemlju vratiti s lošijim vidom.
