Vukovar se i ove godine s dubokim pijetetom prisjeća žrtava srbijanske agresije i najtežih zločina počinjenih tijekom 1991. godine. U petak je obilježena 35. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja i civila u logoru Velepromet te na Ovčari, gdje je nakon pada Vukovara ubijeno najmanje 200 zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice.
Iza svakog imena krije se ljudska tragedija, a za brojne obitelji bolna potraga za nestalima još uvijek nije završena.
Velepromet: Mjesto zatočenja, mučenja i ubijanja
Obilježavanje stradanja žrtava Veleprometa započelo je misom zadušnicom, nakon koje su položeni vijenci i zapaljene svijeće podno spomen-ploče.
Na prostoru Veleprometa bivša JNA i srpske paravojne postrojbe u rujnu 1991. uspostavile su prihvatni logor kroz koji je, prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, prošlo oko 10.000 ljudi. Više od 700 zatočenika ondje je ubijeno.
Zarobljeni hrvatski branitelji i civili prolazili su kroz brutalna ispitivanja, premlaćivanja i mučenja, a mnogi su odvedeni na stratišta s kojih se nikada nisu vratili.
Među preživjelima je i hrvatski branitelj Josip Čondić, koji se prisjetio dolaska iz vukovarske bolnice.
“Ovdje smo iz bolnice došli, sve su nas postrojili i kako koga, nekoga u hangar, nekoga na streljanje. Uglavnom, ja sam završio poslije u stolariji”, ispričao je Čondić HRT-u.
Posebno potresna svjedočanstva iznijeli su članovi obitelji nestalih i ubijenih.
Mato Gombović u Velepromet je doveden zajedno sa svojim 21-godišnjim sinom Mirkom. Njegov sin poslije je odveden na Ovčaru, gdje mu se gubi svaki trag.
“Kada sam se vratio, pitao sam gdje mi je sin, na što su mi rekli da ću ga vidjeti kada oni to budu htjeli. Nikada ga više nisam vidio. Njegovi posmrtni ostaci ni do danas nisu pronađeni. Imao je samo 21 godinu”, rekao je Gombović, javlja HRT.
Manda Patko posljednji je put supruga Stjepana vidjela upravo na Veleprometu. Nakon što su ih zarobili i odveli u logor, suprugu se izgubio svaki trag. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su prošle godine na Petrovačkoj doli kod Vukovara.
Obitelji još čekaju pravdu
Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Zdravko Komšić upozorio je na činjenicu da brojni odgovorni za zločine u Veleprometu nikada nisu odgovarali.
Prema njegovim riječima, podnesene su brojne kaznene prijave, ali je procesuiran tek manji broj počinitelja.
Istaknuo je kako se glavni nalogodavci uglavnom nalaze u Srbiji, zbog čega je njihovo privođenje hrvatskom pravosuđu iznimno teško.
Ovčara: 200 žrtava, 35 godina boli i neizvjesnosti
Nakon komemoracije na Veleprometu, sjećanje na žrtve nastavljeno je na Ovčari, mjestu jednog od najtežih zločina Domovinskog rata.
Komemorativnim programom “Ovčara, vječna rana” obilježena je 35. obljetnica ubojstva najmanje 200 hrvatskih branitelja i civila, koji su nakon sloma obrane Vukovara odvedeni iz vukovarske bolnice i pogubljeni na poljoprivrednom dobru udaljenom pet kilometara od grada.
Pročitana su imena svih 200 žrtava, a molitvu su predvodili župnici vukovarskih župa. Brojna izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće kod spomen-obilježja.
Vukovarski gradonačelnik Marijan Pavliček poručio je kako Ovčara i ostala vukovarska stratišta neprestano podsjećaju na potrebu za pravdom.
“Ovčara, kao i ostala vukovarska stratišta traže pravdu i vrište za pravdom. Neprestano moramo podsjećati na to jer ako to zaboravimo, zaboravit ćemo i žrtve”, istaknuo je Pavliček.
Ocu ne može zapaliti svijeću, jer njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni
Posebno emotivan trenutak komemoracije bilo je svjedočanstvo Veronike Soldo, koja je tijekom rata izgubila oca.
Bila je djevojčica kada je njezin otac ubijen, a odrastanje joj je obilježila potraga za istinom o njegovoj sudbini.
“Ja sjećanja na svoga oca nemam. Nemam ni jednu zajedničku fotografiju. Sve što smo mogli imati, oduzeto nam je na današnji dan, prije 35 godina”, rekla je Soldo za HRT.
Unatoč boli, na Ovčaru dolazi s ponosom, a posebno ju raduje što njezin sin već drugu godinu zaredom sudjeluje u mimohodu u uniformi hrvatskog policajca kao kadet Policijske akademije.
Među žrtvama Ovčare bili su 16-godišnji Igor Kačić, najmlađa žrtva, francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier te novinar i urednik Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević.
Nakon ulaska pripadnika bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u vukovarsku bolnicu odvedena je najmanje 261 osoba. Iz masovne grobnice na Ovčari 1996. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 200 žrtava, dok se za preostalima još traga.
Za nestalima se još traga, obitelji traže otvaranje arhiva
Za mnoge obitelji završetak rata nije značio i kraj agonije. Potraga za nestalim članovima obitelji traje desetljećima.
Ante Krajinović na Ovčaru dolazi svake godine. Tijekom rata izgubio je dvojicu sinova, a za jednim još uvijek traga.
Prema podacima iznesenima na komemoraciji, na području Vukovara još se traga za 320 nestalih osoba.
Predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Sandra Rapčak Škomrlj pozvala je Srbiju da otvori vojne arhive i dostavi informacije koje bi mogle pomoći u pronalasku nestalih.
Sudbina brojnih Vukovaraca i dalje je nepoznata, a njihove obitelji čekaju odgovore koje nisu dobile ni nakon 35 godina.







