Nenajavljeni posjet Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, gotovo 300 pritužbi građana u jednoj godini i upozorenja o dugogodišnjem neprovođenju preporuka nadzornih institucija ponovno su otvorili pitanje zaštite prava psihijatrijskih pacijenata. Sudac Ivica Veselić upozorio je da primjena jastuka na glavu i prekomjerne fizičke sile nisu dio propisanih protokola, dok predstavnici pacijenata i udruga tvrde da sustav godinama ignorira upozorenja.
Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru otvorila je niz ozbiljnih pitanja o postupanju prema psihijatrijskim pacijentima, primjeni mjera prisile i odgovornosti zdravstvenih ustanova.
O razmjerima problema govorilo se u emisiji Hrvatskoga radija U mreži Prvog, u kojoj su gostovali sudac Ivica Veselić, član Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, Ana-Maria Parisot iz zagrebačkog Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata te Davorka Vukadin, predsjednica Saveza udruga za mentalno zdravlje.
Njihova upozorenja upućuju na ozbiljne slabosti sustava: od mogućih nepravilnosti u primjeni mjera prisile do izostanka učinkovitih mehanizama kojima bi se zdravstvene ustanove mogle obvezati na postupanje prema preporukama nadzornih tijela.
Veselić obišao sobu 11A: Prekomjerna sila nije dio protokola
Sudac Ivica Veselić potvrdio je da je u petak, zajedno s predsjednicom Povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama, nenajavljeno posjetio Kliniku za psihijatriju Sveti Ivan.
Tijekom posjeta razgovarali su sa zaposlenicima, upoznali se s organizacijom rada i postupanjem prema pacijentima te obišli sobu 11A, u kojoj je boravio preminuli Kristian Josip Periš.
Veselić je posebno istaknuo razgovor s medicinskim tehničarima koji neposredno rade s pacijentima. Primijetio je njihovu psihičku napetost i upozorio da osoblju nakon posebno zahtjevnih i rizičnih intervencija treba osigurati odgovarajuću psihološku podršku.
Najvažnija poruka njegova istupa odnosila se na primjenu fizičke sile.
“Protokol jastuka na glavu uopće ne postoji. To je apsolutno izvan protokola. Protokol primjene prekomjerne fizičke sile uopće ne postoji”, izjavio je Veselić.
Dodao je kako su javnosti dostupne snimke na temelju kojih smatra da je primijenjena prekomjerna sila. Ipak, naglasio je da Povjerenstvo još nije donijelo konačno mišljenje o konkretnom slučaju.
Gotovo 300 pritužbi u jednoj godini, a Povjerenstvo nema ovlasti prisile
Ana-Maria Parisot upozorila je na zabrinjavajući porast pritužbi građana na postupanje zdravstvenih ustanova.
Prema njezinim riječima, zagrebačko Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata ove je godine zaprimilo gotovo 300 pritužbi, približno dvostruko više nego prethodnih godina.
Pritužbe se odnose na različite probleme u zdravstvenom sustavu, uključujući nehumano postupanje, primjenu mjera prisile, nedostatak komunikacije s pacijentima i organizacijske propuste.
Posebno je zabrinjavajuće što je u posljednjih nekoliko tjedana zaprimljeno četiri do pet pritužbi koje se odnose na psihijatrijske ustanove Sveti Ivan i Vrapče.
Parisot je upozorila i na ograničene ovlasti Povjerenstva. Ono može zatražiti očitovanja zdravstvenih ustanova, provoditi izvide i izdavati preporuke, ali nema mehanizam kojim bi ustanove moglo prisiliti da ih provedu.
“Mi nemamo nekakav prisilni mehanizam kojim možemo natjerati ustanovu da postupa na određene načine. Možemo dati preporuku i upozoravati ustanove na nepravilnosti, eventualno uključiti zdravstvenu inspekciju ili DORH”, objasnila je.
Time je ponovno otvoreno pitanje učinkovitosti sustava nadzora nad zdravstvenim ustanovama i stvarne zaštite prava pacijenata kada se utvrde nepravilnosti.
Problemi su poznati 15 godina, ali se ništa ne mijenja
Davorka Vukadin smatra da tragedija u Jankomiru nije razotkrila nepoznate probleme, nego ponovno upozorila na propuste o kojima institucije raspolažu dokumentacijom već godinama.
Istaknula je da izvješća pravobraniteljice i Odbora Vijeća Europe za sprječavanje mučenja već dugo upozoravaju na nepravilnosti u psihijatrijskim ustanovama, osobito kada je riječ o vezivanju pacijenata, primjeni mjera prisile i postupcima smirivanja uznemirenih osoba.
“Pratim situaciju u tom području otprilike 15 godina i mislim da nitko ne može reći da mu je iznenađenje što se suočavamo s ovakvim pitanjima nakon ovog nemilog događaja”, upozorila je.
Posebno je problematizirala izostanak odgovornosti za neprovođenje preporuka nadzornih tijela i strateških dokumenata.
Prema njezinim riječima, Hrvatska ima strategiju za područje mentalnog zdravlja koja vrijedi do 2030. godine, ali se njezine mjere u praksi nedovoljno provode.
“Dobijete izvješće, preko njega prijeđete, ništa ne promijenite. Imamo strategiju koju smo donijeli, ali je se ne pridržavamo”, rekla je Vukadin.
Pacijenti se boje prijaviti nepravilnosti
Jedan od posebno ozbiljnih problema na koji je upozorila Vukadin jest strah pacijenata i njihovih obitelji od prijavljivanja nepravilnosti.
Mnogi se, kako je objasnila, radije obraćaju udrugama nego službenim institucijama jer strahuju da bi prijava mogla utjecati na njihovo buduće liječenje.
“Puno je teže obratiti se nekakvom službenom tijelu, eventualno i bolnici, jer, pazite, vi možda sutra ponovno morate ući kroz ta vrata”, upozorila je.
Naglasila je i važnost informiranog pristanka, dostupnosti informacija o pravima pacijenata te njihova aktivnog sudjelovanja u vlastitom liječenju i oporavku.
Smrt mladog pacijenta, upozorila je, može dodatno narušiti povjerenje u psihijatrijsku skrb, upravo ondje gdje bi povjerenje između pacijenta i zdravstvenog osoblja trebalo biti temelj liječenja.
Sudac Veselić: Ovo je šokantno i nedopustivo
Veselić, koji gotovo 19 godina obilazi zagrebačke psihijatrijske ustanove u kojima se nalaze prisilno zadržane i smještene osobe, priznao je da ga je događaj u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan duboko potresao.
Ispričao je kako je tijekom svojih obilazaka samo nekoliko puta u jednoj zagrebačkoj bolnici vidio pacijenta koji je bio vezan.
“Zato me ovo stvarno šokiralo. Mislim da treba potpuno jasno govoriti: ovo je šokantno, ovo je jednostavno nedopustivo”, izjavio je.
Pritom nije želio unaprijed zaključivati je li riječ o odgovornosti pojedinaca ili širem sustavnom propustu.
Upozorio je da postojeći propisi i protokoli jasno određuju način postupanja prema pacijentima, ali da njihova provedba ovisi o osposobljenosti zaposlenika.
“Protokoli su kristalno jasni. Da se postupa po protokolima, problema ne bi smjelo biti. Protokoli pretpostavljaju znanje, a da bi netko usvojio znanje, treba vježbati”, naglasio je.
Otvorio je i pitanje jesu li zaposlenici prošli dovoljno praktičnih vježbi za zahtjevne intervencije te je potvrdio da sudjeluje u radnoj skupini za izmjene Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
Hoće li tragedija napokon pokrenuti promjene?
Slučaj Kristiana Josipa Periša ponovno je u središte javnosti stavio pitanje koje se godinama provlači kroz izvješća nadzornih institucija i upozorenja organizacija za zaštitu ljudskih prava, tko nadzire postupanje prema psihijatrijskim pacijentima i tko snosi odgovornost kada se utvrde nepravilnosti?
Upozorenja o nedostatnoj kontroli, neprovođenju preporuka i strahu pacijenata od prijavljivanja problema pokazuju da zaštita prava osoba s duševnim smetnjama ne može ostati samo na zakonskim odredbama i službenim izvješćima.
Sada se očekuje konačno mišljenje nadležnog Povjerenstva, utvrđivanje svih okolnosti Periševe smrti i odgovornosti za postupanje u klinici.
Najvažnije pitanje ipak ostaje, hoće li ova tragedija rezultirati konkretnim promjenama u sustavu ili će i ovoga puta upozorenja ostati zabilježena samo u izvješćima, dok će pacijenti i njihove obitelji i dalje strahovati za svoja prava i sigurnost.







