Nakon tragične smrti Kristiana Josipa Periša i objave snimki nadzornih kamera, bivši saborski zastupnik Ivan Pernar iznio je nova pitanja o postupanju prema pacijentima u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan.
Slučaj smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u zagrebačkom Jankomiru poprima sve šire razmjere. Nakon što je Ministarstvo zdravstva objavilo da je završen izvanredni inspekcijski nadzor, a ravnateljica bolnice u svom izvješću opisala nasilno postupanje medicinskih tehničara zabilježeno na nadzornim kamerama, u javnosti se otvara novo, posebno zabrinjavajuće pitanje, je li riječ o izoliranom slučaju ili postoje i druga slična iskustva pacijenata?
Bivši saborski zastupnik Ivan Pernar objavio je da ga je fotografija iz slučaja Periš potaknula da kontaktira Leona Zrnića, odvjetnika obitelji preminulog pacijenta.
Pernar navodi kako mu je odvjetnik rekao da mu se nakon izbijanja afere javio veći broj osoba koje su boravile u Jankomiru i žele iznijeti svoja svjedočanstva.
Posebnu pozornost Pernar je posvetio i izjavi liječnice s konferencije za novinare, koja je, prema njegovu navodu, za medicinske tehničare izjavila da su pošteni, vrijedni i dobri ljudi koji su samo radili svoj posao te da odgovorno tvrdi kako nisu prekoračili svoje ovlasti.
Pernar se pita znači li takva obrana da se postupanje zabilježeno na snimkama smatra uobičajenim ili prihvatljivim. To je pitanje koje zaslužuje dodatno pojašnjenje, osobito imajući u vidu ozbiljnost navoda o fizičkom nasilju nad pacijentom.
Što propisuje pravilnik o mjerama prisile?
Pernar u svojoj objavi podsjeća na Pravilnik o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama iz 2015. godine.
Prema njegovu navodu, pravilnik predviđa dvije mjere prisile, sputavanje i izolaciju.
Posebno je važan članak 10., koji uređuje postupak sputavanja. U njemu su propisana pravila postupanja zdravstvenih djelatnika, uključujući način kontrole ekstremiteta i glave pacijenta.
Ključno je pravilo da se tijekom postupka ne smije primjenjivati pritisak na vrat, prsa ili trbuh pacijenta.
Upravo zbog navoda o udarcima u predjelu prsnog koša i trbuha u slučaju Kristiana Josipa Periša potrebno je utvrditi sve okolnosti intervencije i eventualna odstupanja od propisanih postupaka.
Brišu li se snimke nakon 15 dana?
Još jedan detalj koji Pernar iznosi odnosi se na sustav videonadzora u bolnici.
Prema njegovu razgovoru s odvjetnikom Zrnićem, snimke se čuvaju 15 dana, nakon čega se brišu, što može znatno otežati dokazivanje eventualnog neprimjerenog postupanja prema pacijentima.
Upravo je pregled snimki u slučaju Periš, prema izvješću ravnateljice bolnice, doveo do otkrivanja nasilnog postupanja medicinskih tehničara.
Zato je pitanje čuvanja videonadzornih snimki posebno važno. Ako postoje dodatna svjedočanstva bivših pacijenata, pravodobno prikupljanje dokumentacije i drugih raspoloživih dokaza može biti od presudne važnosti za utvrđivanje činjenica.
Poziv bivšim pacijentima da progovore
Pernar poziva sve osobe koje su boravile u Jankomiru i smatraju da su prema njima primjenjivane slične metode postupanja da se obrate odvjetniku obitelji Periš, Leonu Zrniću, te prikupe medicinsku i drugu dokumentaciju koju posjeduju.
Pritom ističe mogućnost da bi veći broj međusobno podudarnih svjedočanstava mogao otvoriti put daljnjim kaznenim postupcima i eventualnim zahtjevima za naknadu štete.
Naravno, svako pojedinačno svjedočanstvo potrebno je provjeriti, a eventualnu kaznenu odgovornost utvrđuju nadležna tijela i sudovi.
Izolirani slučaj ili sustavni problem?
Najvažnije pitanje koje se nakon svega nameće jest ono koje je Pernar posebno istaknuo, je li tragedija Kristiana Josipa Periša izolirani slučaj ili tek vrh ledenog brijega?
