Veličanstvena pobjeda Dinama na gostovanju kod Sunderlanda rezultatom 2:0 nije samo oduševila navijače Modrih, nego je ponovno otvorila i pitanje kakav nogometni stadion zapravo treba Zagreb, Dinamo i cijela Hrvatska.
Igrači Dinama bili su impresionirani engleskim nogometnim ambijentom i stadionom Stadium of Light, na kojem su pod vodstvom privremenog trenera Jerka Leke ostvarili jednu od najvećih pobjeda ove sezone.
Pritom je posebno zanimljivo da je Leko u početnoj jedanaestorici imao čak deset hrvatskih igrača i samo jednog stranca. Momčad je djelovala borbeno, organizirano i odlučno, a rezultat je bila pobjeda protiv favoriziranog engleskog suparnika.
Dok su Dinamovi nogometaši na terenu pokazivali koliko mogu, pogled na stadion u Sunderlandu mnoge je ponovno podsjetio na ono što Zagrebu nedostaje, pravi nogometni dom.
Stadium of Light: Stadion za gotovo 50.000 gledatelja
Stadium of Light dom je engleskog prvoligaša Sunderlanda. S kapacitetom od 49.000 sjedećih mjesta jedan je od najvećih nogometnih stadiona u Engleskoj, deseti po veličini.
Stadion je izgrađen na prostoru nekadašnjeg rudnika ugljena Monkwearmouth, čime je odana počast bogatoj rudarskoj tradiciji toga kraja. Na ulazu se nalazi i spomenik rudarskoj svjetiljci, simbolu industrijske povijesti grada.
Izgradnja je započela 1996., a stadion je svečano otvoren 30. srpnja 1997. godine. Početni kapacitet iznosio je 42.000 mjesta, dok je 2000. godine proširen na današnjih približno 49.000.
Ukupna cijena izgradnje iznosila je oko 23 milijuna funti, što je posebno zanimljivo kada se usporedi s današnjim projektima nogometnih stadiona.
Stadium of Light nije samo sportski objekt. Na njemu su igrale engleske reprezentacije, a ugostio je i brojne svjetske glazbene zvijezde, među kojima su Beyoncé, Rihanna, Oasis, Coldplay, Elton John i P!nk.
Zagrebu treba stadion, a ne još jedna propuštena prilika
Pogled na stadion u Sunderlandu ponovno otvara pitanje zagrebačkog stadiona i budućnosti Maksimira.
Dinamu, Zagrebu i Hrvatskoj potreban je moderan nogometni stadion koji će odgovarati veličini kluba, interesu navijača i ambicijama hrvatskog nogometa.
Umjesto toga, rasprave o budućnosti maksimirskog stadiona već godinama prate politička prepucavanja, različiti arhitektonski koncepti i neizvjesnost oko konačnog rješenja.
Posebno se postavlja pitanje jesu li rješenja koja su odobrili pa počeli filozofirati aktualna uprava Dinama na čelu sa Zvonimirom Bobanom i gradska vlast Tomislava Tomaševića doista ono što Dinamo i Zagreb trebaju.
Tomašević je, podsjetimo, u javnosti imao i nespretan pokušaj ubacivanja košarkaške lopte u koš, što je postalo predmetom brojnih komentara na društvenim mrežama. Naravno, poznavanje nogometa nije uvjet za vođenje grada, ali odluke o jednom od najvažnijih sportskih objekata u Hrvatskoj zaslužuju ozbiljnu raspravu i jasnu viziju. I poznavanje lopte, za početak bilo kakve.
Leko pokazao da hrvatski igrači imaju što ponuditi
I dok se raspravlja o stadionima, arhitektima i trenerima iz inozemstva, Jerko Leko dobio je priliku i iskoristio je na najbolji mogući način.
U Sunderlandu je izveo momčad s deset hrvatskih igrača u početnoj postavi i ostvario pobjedu 2:0. Dinamo je izgledao kao momčad koja zna što želi, a igrači su pokazali zajedništvo, energiju i karakter.
To ne znači da su strani treneri ili igrači nepotrebni, ali pokazuje da domaći kadar ne treba podcjenjivati.
Možda bi u Dinamu, ali i u Zagrebu, trebalo više vjerovati vlastitim ljudima. Jerko Leko pokazao je da hrvatski nogomet ima potencijal, a Stadium of Light podsjetio je kako bi trebao izgledati pravi nogometni dom.
Jedno je sigurno, Dinamo zaslužuje stadion na kojem će njegove pobjede izgledati još veličanstvenije. A Zagreb zaslužuje projekt koji će nadživjeti dnevnu politiku i postati ponos hrvatskog sporta.
