Svetkovina Svih svetih i Dušni dan dani su u kojima se posebno prisjećamo onih koji više nisu s nama. Iako ih mnogi poistovjećuju, riječ je o dvama različitim blagdanima koji imaju posebno značenje u Katoličkoj Crkvi. O njihovoj povijesti, značenju, molitvi za pokojne, ali i crkvenom stavu prema kremiranju govorio je vlč. Borna Puškarić.
Svetkovina Svih svetih obilježava se 1. studenoga, kada se Katolička Crkva spominje svih svetaca, kako onih službeno proglašenih svetima, tako i onih koji nisu kanonizirani, a nalaze se u zajedništvu s Bogom. Dan poslije, 2. studenoga, obilježava se Dušni dan, posvećen molitvi za sve vjerne mrtve.
Iako se u hrvatskoj tradiciji oba dana često povezuju s odlaskom na groblja, paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća, njihova je duhovna poruka različita.
Svi sveti podsjećaju na poziv svakog čovjeka na svetost
Govoreći o značenju svetkovine Svih svetih, vlč. Borna Puškarić istaknuo je za HKM kako je njezina temeljna poruka podsjetnik na poziv na svetost koji svaki vjernik prima krštenjem.
Svetkovinom Svih svetih Crkva se spominje upravo poziva na svetost na koju su pozvani svi članovi Crkve i svi vjernici, ali na poseban način onih koji su na taj poziv odgovorili i koji su sada u nebu, u zajedništvu svetaca i anđela, objasnio je Puškarić.
Dodao je kako se tom svetkovinom vjernici podsjećaju na svoj konačni cilj – dolazak u Božji dom i vječno zajedništvo s Bogom.
Prema njegovim riječima, sveci nisu samo uzori kršćanskog života nego i zagovornici onih koji su još na zemaljskom putu.
Dušni dan posvećen je molitvi za pokojne
Za razliku od Svih svetih, Dušni dan, koji se obilježava 2. studenoga, posvećen je molitvi za sve preminule.
U svetkovini Svih svetih naglasak je na zajedništvu svetih i našoj povezanosti s onima koji su u raju, koji nas zagovaraju. Ali na Dušni dan molimo za sve naše drage pokojne, rekao je svećenik.
Posebno je naglasio važnost molitve za pokojne, prikazivanja svetih misa i dobrih djela.
Istaknuo je kako je sveta misa najveća molitva koju vjernici mogu prikazati za svoje preminule, a odlazak na groblje trebao bi, osim prisjećanja na voljene osobe, biti i prilika za molitvu.
Kad se prisjećamo svojih pokojnika, tada više činimo sebi dobro, u smislu da si uljepšavamo rastanak i odsutnost voljenih osoba u svome životu. Ali ono što njima zaista znači jest naša molitva, poručio je Puškarić.
Je li kremiranje dopušteno u Katoličkoj Crkvi?
Jedno od pitanja koje se često postavlja uoči blagdana posvećenih pokojnicima jest i odnos Katoličke Crkve prema kremiranju.
Vlč. Puškarić pojasnio je kako Crkva dopušta kremiranje, pod uvjetom da ono nije odabrano zbog razloga koji su protivni kršćanskom nauku o dostojanstvu ljudskog tijela i vjeri u uskrsnuće mrtvih.
Ipak, podsjetio je kako je tradicionalni kršćanski način ispraćaja ukopavanje tijela u grobnicu.
Crkva dopušta kremiranje, pod uvjetom da razlog kremiranju nije neko uvjerenje ili stav protivan nauku Crkve o dostojanstvu ljudskoga tijela ili vjeri u uskrsnuće mrtvih, objasnio je.
Upozorio je i na praksu rasipanja pepela pokojnika na različitim mjestima, ističući kako takav postupak nije u skladu s kršćanskim razumijevanjem odnosa prema pokojnicima.
Prema kršćanskom nauku, posmrtni ostaci trebaju biti položeni na za to predviđena, dostojanstvena mjesta koja su blagoslovljena.
Kako bi trebao izgledati kršćanski ispraćaj pokojnika?
Govoreći o ponašanju na sprovodima, Puškarić je istaknuo kako bi kršćanski ispraćaj trebao biti obilježen dostojanstvom, molitvom i nadom u uskrsnuće.
Kršćanin treba sudjelovati na sprovodnom ispraćaju dostojanstveno, moleći, ali upravo kroz tu sigurnost ljudi koji imaju vjeru, rekao je.
Podsjetio je na kršćansko vjerovanje da smrt nije konačan kraj te da je Isus Krist svojim uskrsnućem pobijedio smrt.
Pritom je citirao riječi iz predslovlja mise za pokojne: “Vjernima se život mijenja, a ne oduzima.”
Studeni je mjesec molitve za pokojne
Na kraju razgovora vlč. Puškarić podsjetio je kako je cijeli studeni u Katoličkoj Crkvi posebno posvećen molitvi za pokojne, ali i promišljanju o posljednjim stvarima ljudskog života, smrti, sudu, paklu i raju.
Istaknuo je kako je upravo ovo razdoblje prilika da se vjernici zamisle nad vlastitim životom, vjerom i odnosom s Bogom.
Podsjetio je i na latinsku izreku Mors certa, hora incerta, smrt je sigurna, nesigurno je samo vrijeme smrti.
Poruka koju je uputio vjernicima jest da se pokojnih ne prisjećamo samo cvijećem i svijećama, nego ponajprije molitvom, vjerom i nadom u vječni život.
