Hrvatski novinar Ivan Hrstić oštro je reagirao na izjave Renea Bitorajca o njegovu angažmanu u filmu Lordana Zafranovića “Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare“. Hrstić problematizira Bitorajčevu tvrdnju da ugovor za film nije potpisivao s Aleksandrom Vučićem ili Miloradom Dodikom, već s produkcijskom kućom.
“Koga farba Rene Bitorajac kad kaže da ugovor nije potpisivao s ‘nikakvim Vučićima i Dodicima’? Ma nego s kim?“, zapitao je Hrstić.
U svojoj objavi tvrdi da je film od početka bio povezan s institucijama i financijskim izvorima u Srbiji i Republici Srpskoj. Prema Hrstićevoj interpretaciji, činjenica da pojedini glumci ugovore nisu potpisivali izravno s političarima ne znači da nisu radili na projektu koji je financiran javnim novcem institucija povezanih s političkim strukturama u Srbiji i Republici Srpskoj.
Hrstić proziva izvore financiranja
Hrstić navodi da je Zafranović još 2020. godine dobio početna sredstva Filmskog centra Srbije, nakon što projekt, prema njegovim navodima, nije prošao na Hrvatskom audiovizualnom centru.
Tvrdi i da je projekt kasnije dobio sredstva iz proračuna Republike Srpske te financijsku potporu Telekoma Srbija, uz potporu Srpske pravoslavne crkve.
Upravo zbog toga Hrstić odbacuje tezu o filmu kao potpuno neovisnom umjetničkom projektu.
“Sve to u potpunosti ruši tezu o ‘neovisnom umjetničkom projektu’“, tvrdi Hrstić.
Njegove navode o konkretnim iznosima, načinu financiranja i političkim intervencijama trebalo bi, međutim, provjeriti kroz službenu dokumentaciju financijera i produkcije.
Nije to samo obračun s ustašama iz 1941.
Hrstić se posebno osvrće na interpretaciju povijesnih događaja koju očekuje od filma.
Prema njegovu mišljenju, Zafranovićev projekt nije samo umjetnička obrada zločina iz Drugog svjetskog rata, već ima i snažnu suvremenu političku dimenziju.
Hrstić tvrdi da redatelj kroz film povijesne događaje povezuje sa suvremenom Hrvatskom te podsjeća na Zafranovićeve ranije izjave o razlozima zbog kojih je napustio Hrvatsku.
“Ne 2023., nego još 2020. je Zafranović dobio inicijalni novac Filmskog centra Srbije, nakon što ga je HAVC odbio, a zatim izravno po Dodikovoj intervenciji iz proračuna RS, te po Vučićevoj od Telekoma Srbija uz blagoslov i novac SPC.
Još tada je svatko tko ima barem zrno soli u glavi znao kakav film snima Lordan Zafranović – onaj u kojem će gledatelj biti bombardiran neprekidnim klanjem, a “umjetnička” interpretacija zamijeniti činjenice. Nije to Zafranovićev obračun s ustašama iz 1941., nego s ustašama iz 1991. zbog povratka kojih je, kako sam kaže, morao emigrirati iz Hrvatske.
Sve to u potpunosti ruši tezu o “neovisnom umjetničkom projektu”. Odbio ga je već čitav niz uglednih svjetskih festivala. Prema Zafranovičevim riječima – Cannes, Berlin, Karlovy vary…
Jedino Rene nije znao kakav agitpropovski film Lordan snima, i od kuda dolaze njegove Judine škude!”, smatra Hrstić.
Bitorajac tvrdi da nije znao za političku instrumentalizaciju
Posebno pitanje za Hrstića je Bitorajčeva tvrdnja da nije mogao znati da će film biti iskorišten u političke svrhe.
Bitorajac je nakon kritika koje su se pojavile u javnosti poručio da nitko od sudionika projekta nije mogao pretpostaviti da će se umjetničko djelo koristiti za političku propagandu.
“Nitko od nas nije mogao pretpostaviti da će se umjetničko djelo koristiti u propagandne svrhe jednog čovjeka i jedne stranke“, poručio je Bitorajac.
Hrstić takvo objašnjenje dovodi u pitanje.
Smatra da su politički i financijski kontekst projekta bili dovoljno vidljivi da bi se unaprijed moglo zaključiti da film neće biti promatran isključivo kao umjetničko djelo.
Ne ispričava se Hrvatima, nego Srbima
Hrstić se posebno osvrnuo i na Bitorajčevu javnu reakciju nakon što je film izazvao polemike.
Prema njegovu tumačenju, Bitorajac se nije ispričao hrvatskoj javnosti zbog sudjelovanja u projektu, nego prvenstveno reagirao na politički kontekst u Srbiji.
Hrstić smatra da je ključan trenutak činjenica da je film povezan s aktualnim političkim okolnostima u Srbiji te da je zbog toga izazvao reakcije dijela tamošnje filmske javnosti.
“On se ispričava Srbijancima, samo zato što je tajming filma danas u funkciji izbora u Srbiji“, tvrdi Hrstić.
Malić poručio Tomaševiću: Uzmite Zafranoviću stan i darujte Kristini iz ZET-a. Ona je zaslužila
