Kako bi izgledao novi Maksimir? Projekt u kojem je sudjelovao bivši igrač Dinama predviđa stadion za 35.000 gledatelja i mogućnost proširenja na 45.000. Nije među nagrađenima.
Kako bi mogao izgledati novi stadion Maksimir i sportsko-rekreacijski kompleks Svetice u slučaju realizacije jednog od natječajnih rješenja, predstavio je arhitektonski ured OMF, čiji je projekt ušao u četvrti krug ocjenjivanja i među “visoko ocijenjene projekte“ natječaja.
Projekt je razvijen u suradnji s partnerima SANGRAD + AVP architects i SEMA, uz sudjelovanje niza suautora i konzultanata. Autori ističu da su tijekom izrade posebnu pozornost posvetili funkcionalnosti, konstrukciji, mogućnosti budućeg razvoja kompleksa te financijskom okviru predviđenom natječajem.
Prema natječajnim uvjetima, za stadion je bio predviđen okvir od 175 milijuna eura, dok je za cijelu zonu C predviđeno 204 milijuna eura. Autori projekta stoga su, kako navode, od početka rješenje razvijali vodeći računa o izvedivosti i racionalnosti investicije.
Stadion koji može narasti na 45.000 gledatelja
Jedna od ključnih značajki predloženog rješenja je mogućnost postupnog povećanja kapaciteta.
Osnovni stadion predviđen je za 35.000 gledatelja, dok bi se kapacitet u budućnosti mogao povećati na 45.000 mjesta. Autori to nazivaju “Championship mode“.
Proširenje bi se izvelo dogradnjom sjeverne i južne tribine, uz mogućnost korištenja montažne čelične konstrukcije. Na taj bi se način stadion mogao prilagođavati budućim potrebama i događajima za koje je potreban veći kapacitet.
Konstrukcijski koncept, ističu autori, predviđa i mogućnost postupnog dodavanja novih sadržaja u modularnim kubusima na pročelju stadiona.
Dvorana na dvorani
Jedno od arhitektonskih polazišta projekta je koncept koji autori nazivaju “dvorana na dvorani“.
Sportskih i multifunkcionalnih sadržaji vertikalno se slažu kako bi se smanjila zauzetost parcele. Time bi, prema projektu, ostalo više prostora za sportske terene, zelenilo, trgove i pješačke komunikacije.
Posebnost koncepta je i korištenje prostora konstrukcije. Visina rešetkastih nosača ne bi predstavljala samo konstruktivni element, već bi se koristila i za smještaj dodatnih sadržaja.
Cilj je, navode autori, postići jasniju organizaciju cijelog kompleksa i ostaviti više javnog prostora oko stadiona.
Posebna pozornost troškovima
Autori projekta ističu da je financijski okvir bio jedan od važnih parametara natječaja.
Odabir konstrukcijskih sustava, materijala i načina izvedbe razmatran je kroz procjenu troškova glavnih skupina radova. U projektiranju su, kako navode, uzimali u obzir i troškove održavanja te mogućnost fazne realizacije pojedinih sadržaja.
“Odgovoran odnos prema zadanom budžetu“ autori navode kao jedno od temeljnih načela projekta.
Za stadion je natječajem predviđen okvir od 175 milijuna eura, dok bi ukupna vrijednost za zonu C iznosila 204 milijuna eura.
Konstrukcija zamišljena za jednostavniju izvedbu
Projektanti su već u natječajnoj fazi razrađivali nosivi sustav stadiona, pri čemu su se fokusirali na nosivost, stabilnost i uporabljivost.
Predviđeni su ponavljajući konstrukcijski elementi i sustavi koji omogućavaju jednostavniji prijenos opterećenja, a od početka se razmatrala i mogućnost prefabrikacije te organizacija slijeda montaže.
Takav pristup, prema autorima, trebao bi olakšati izvedbu i omogućiti racionalnije građenje.
Energija između različitih sadržaja
Jedan od elemenata projekta je i energetsko povezivanje građevina unutar kompleksa.
Predviđena je mogućnost razmjene energije između objekata. Toplina koja nastaje prilikom hlađenja prostora jedne građevine mogla bi se koristiti za grijanje drugih prostora, pripremu tople vode ili zagrijavanje bazenske vode.
Autori time žele postići učinkovitije korištenje energije na razini cijelog kompleksa, umjesto da se svaki objekt promatra kao zaseban energetski sustav.
Stadion kao dio javnog prostora
Projekt ne predviđa stadion samo kao prostor za sportska natjecanja. Javne šetnice, trgovi, muzej, ugostiteljski sadržaji i prostori za rekreaciju zamišljeni su kao mjesta svakodnevnog okupljanja građana.
Jedno od polazišta rješenja bilo je povezivanje sporta i javnog prostora te snažnije otvaranje kompleksa prema parku Maksimir.
Autori ističu da je cilj bio oblikovati stadion čistih linija, ali istodobno omogućiti njegov daljnji razvoj i prilagodbu budućim potrebama.
Njihov je projekt, uz ostala natječajna rješenja, stigao do četvrtog kruga ocjenjivanja i uvršten je među visoko ocijenjene projekte.
Predstavljeni koncept tako donosi stadion osnovnog kapaciteta od 35.000 mjesta, mogućnost povećanja na 45.000, multifunkcionalne sportske sadržaje, energetsko povezivanje objekata i veći udio javnih površina. Ključno pitanje njegove eventualne realizacije, kao i kod drugih natječajnih rješenja, ostaju financijski okvir, faznost izgradnje i konačan odabir projekta.
Sudjelovao i bivši igrač Dinama
Za Filipa Omazića projektiranje novog stadiona Maksimir nije bio samo još jedan posao. Ovlašteni inženjer građevine i direktor OMF-a na maksimirskom je stadionu proveo velik dio mladosti, najprije kao nogometaš, a potom kao navijač. Sada je, nekoliko godina nakon završetka nogometne karijere, svoje dvije profesionalne i životne priče pokušao spojiti u projektu novog Dinamova doma.
Omazić je u Dinamu prošao put od kadeta do juniora, a 2013. godine dobio je priliku debitirati i za prvu momčad. U prijateljskoj utakmici protiv Sesveta tada je zaigrao u središtu obrane, u paru s Josipom Šimunićem.
U istoj je svlačionici tada bio i Sammir, kao i Marcelo Brozović, koji će nekoliko godina poslije postati jedan od najpoznatijih hrvatskih nogometaša.
No, dok je gradio nogometnu karijeru, Omazić je paralelno gradio i drugi profesionalni put. Danas je ovlašteni inženjer građevine i direktor OMF-a, tvrtke koja se bavi projektiranjem, građenjem i stručnim nadzorom.
Kada se otvorio natječaj za novi stadion Maksimir i Sportsko-rekreacijski centar Svetice, spojio je ta dva svijeta.
U projekt se, kaže, uključio s posebnom emocijom.
“Išao sam s emocijom u projekt jer sam na Maksimiru odrastao i to bi mi bilo ostvarenje sna. Imam puno odigranih i odgledanih utakmica na Maksimiru, znam što znači smrzavanje na tom stadionu i funkcionalnost je bila broj jedan u projektu“, rekao je Omazić za Sportske novosti.
Grijane tribine bile su jedan od prioriteta
U suradnji s arhitektonskim uredima SANGRAD + AVP architects i SEMA, uz brojne suradnike i konzultante, Omazić je sudjelovao u razvoju natječajnog rješenja.
Jedan od ključnih zahtjeva bio je riješiti problem zbog kojega su generacije gledatelja na Maksimiru dobro znale što znači zimska utakmica.
“Grijane tribine su bile uvjet, predvidjeli smo zračeće panele s krova, koji griju cijelu zonu tribina“, objasnio je.
Projektanti su, kaže, istodobno pokušali pomiriti nekoliko zahtjeva – funkcionalnost stadiona, njegovu arhitektonsku prepoznatljivost, mogućnost budućeg razvoja i financijski okvir natječaja.
“Išli smo na racionalnost i zadovoljavanje financijskih okvira, htjeli smo ponuditi jednostavno i moderno rješenje, ali rješenje koje će se uklopiti unutar budžeta“, ističe Omazić.
Stadion za 35.000, s mogućnošću proširenja na 45.000
Osnovni kapacitet predloženog stadiona je 35.000 gledatelja, no projektom je predviđena mogućnost njegova proširenja na 45.000 mjesta.
Ideja je da se stadion može prilagođavati budućim potrebama, posebno potencijalnom domaćinstvu velikih međunarodnih utakmica i završnica.
“S obzirom na nogometni značaj Dinama i Hrvatske, uz zadanih 35.000 mjesta predvidjeli smo mogućnost proširenja na 45.000, s ambicijom domaćinstva velikih međunarodnih završnica“, kaže Omazić.
Takav pristup znači da stadion ne bi bio projektiran samo prema današnjim potrebama, već bi imao mogućnost povećanja kapaciteta ako se u budućnosti pojavi potreba za većim brojem gledatelja.
Što će biti s natječajem?
Omazić je oprezan kada govori o tome hoće li njihovo rješenje ipak u konačnici imati priliku biti realizirano.
Prema njegovim riječima, iz dosadašnjih izjava nije sasvim jasno hoće li se projekt nastaviti kroz postojeći natječaj ili će se pristupiti drugačijem modelu odabira projektanta.
“Teško je reći, prema izjavama koje slušamo, izgleda kao da se neće ići u realizaciju odabranog rješenja, te se spominje pozivni natječaj“, kaže.
Ipak, vrata eventualnom nastavku projekta ostavlja otvorenima.
“Ako se otvori mogućnost daljnjeg sudjelovanja, rado bismo se uključili. Okupili smo ozbiljan multidisciplinarni tim i vjerujemo u kvalitetu rješenja koje smo razvili“, poručuje Omazić.
Za njega bi eventualni nastavak rada na projektu imao značenje koje nadilazi poslovni angažman.
“Sudjelovati u projektiranju novog Maksimira za mene bi, i profesionalno i osobno, bilo ostvarenje sna.“
