Jeste li ikada pričali s prijateljem o novim tenisicama, putovanju ili nekom potpuno nasumičnom proizvodu, uzeli mobitel u ruke i odjednom ugledali reklamu upravo za to?
Naravno, prvo pomislimo: „Čekaj malo… je li me mobitel slušao?“
Iako sama pojava oglasa nije dokaz da vas telefon prisluškuje, osjećaj da nas pametni telefoni poznaju bolje nego što bismo htjeli nije potpuno bez temelja. Android uređaji, Googleove usluge i aplikacije koje svakodnevno koristimo prikupljaju goleme količine podataka o uređaju i našim navikama.
A dio tog praćenja događa se čak i onda kada o njemu uopće ne razmišljamo.
Vaš Android svakih nekoliko minuta šalje podatke
Prema istraživanju Trinity Collegea u Dublinu koje navodi SlashGear, Android uređaji šalju određene podatke Googleovim poslužiteljima otprilike svakih četiri minute i 15 sekundi.
Ne radi se nužno o sadržaju vaših razgovora ili poruka. Riječ je velikim dijelom o takozvanim telemetrijskim podacima – informacijama koje proizvođačima pomažu pratiti kako uređaj i njegovi servisi rade.
Problem je što ti podaci mogu sadržavati vrlo konkretne informacije o samom uređaju, poput IMEI broja, serijskog broja SIM kartice, Wi-Fi MAC adrese, kolačića i drugih tehničkih podataka.
Kako piše SlashGear, dio tih informacija može se povezati i s približnom lokacijom korisnika, primjerice putem IP adrese.
Telefon ne mora biti prijavljen da bi slao podatke
Možda ćete pomisliti da se sve ovo odnosi samo na korisnike koji su prijavljeni na Google račun.
No situacija je nešto kompliciranija.
Prema istraživanju koje se citira u izvornom tekstu, Android može slati određene telemetrijske informacije čak i kada korisnik nije prijavljen na uređaj. Podaci se pritom mogu prenositi kroz sam operativni sustav, ali i kroz unaprijed instalirane sistemske aplikacije.
Telemetrija sama po sebi nije neobična. Gotovo svaki uređaj koji je spojen na internet šalje određenu količinu dijagnostičkih podataka proizvođaču. Oni mogu pomoći u otkrivanju problema, održavanju usluga i poboljšanju softvera.
Ali količina i vrsta podataka koje pametni telefoni mogu prikupiti otvara sasvim drugo pitanje: koliko zapravo znamo o tome što naš uređaj šalje u pozadini?
Google zna što pretražujete, gledate i koje aplikacije koristite
Telemetrija je tek jedan dio priče.
Ako koristite Googleove usluge, kompanija može dobiti vrlo detaljnu sliku vaših interesa na temelju aktivnosti koje sami ostavljate iza sebe.
Tu spadaju Google pretraživanja, gledanje YouTubea, korištenje Chromea, aplikacije koje instalirate, lokacijske usluge i brojni drugi oblici aktivnosti.
Iz svega toga moguće je stvoriti svojevrsni digitalni profil korisnika.
Google, primjerice, može procjenjivati zanimaju li vas automobili, odjeća, hrana, obuća, putovanja i cijeli niz drugih kategorija. Takvi podaci mogu se koristiti za personalizaciju oglasa.
Upravo zato ponekad imamo osjećaj da nas internet „poznaje“.
Ne mora nužno znati da ste jučer prijatelju rekli kako razmišljate o kupnji novog televizora. Dovoljno je da ste posljednjih dana pretraživali televizore, pogledali nekoliko videa o njima, posjetili web-stranicu trgovine i kliknuli na nekoliko sličnih proizvoda.
Za algoritam je to već prilično jasna poruka.
Isključivanje personaliziranih oglasa ne znači da je praćenje prestalo
Ovdje postoji još jedna važna razlika.
Korisnici mogu ograničiti ili isključiti personalizirane oglase, ali to ne znači da su time potpuno zaustavili prikupljanje podataka.
Drugim riječima, možete reći Googleu da vam ne prikazuje oglase prilagođene vašim interesima, ali njegove usluge i dalje mogu obrađivati podatke povezane s vašim korištenjem tih usluga.
To je jedna od najčešćih zabluda oko privatnosti: manje personalizirani oglasi ne znače automatski i manje praćenja.
Aplikacije imaju vlastiti sustav praćenja
I nije sve na Googleu.
Aplikacije koje instalirate na telefon također mogu prikupljati podatke, ovisno o dozvolama koje ste im dali i njihovim pravilima privatnosti.
Društvene mreže posebno su zanimljiv primjer. One imaju vlastite sustave za praćenje ponašanja korisnika kako bi mogle personalizirati sadržaj i oglase.
Ako ste aplikaciji dopustili pristup lokaciji, kontaktima, fotografijama ili drugim podacima, opseg onoga što može raditi ovisi o samoj aplikaciji, njezinim dozvolama i načinu na koji obrađuje podatke.
Zato nije loše s vremena na vrijeme otvoriti postavke privatnosti i provjeriti kojim ste aplikacijama dali pristup svojim podacima.
Znači li to da nas telefon stalno prisluškuje?
Ne nužno.
Činjenica da nakon razgovora o nekoj temi vidite reklamu za sličan proizvod sama po sebi nije dokaz da vas je telefon slušao.
Za takav efekt često je dovoljno puno manje misteriozno objašnjenje: vaša internetska aktivnost, lokacija, povijest pretraživanja, aplikacije koje koristite i stranice koje posjećujete mogu zajedno stvoriti vrlo precizan profil vaših interesa.
A što više vremena provodimo u digitalnom svijetu, taj profil postaje detaljniji.
Kako upozorava SlashGear, potpuno se „skinuti s radara“ današnjeg digitalnog ekosustava praktički je vrlo teško. Ipak, to ne znači da korisnici nemaju nikakvu kontrolu.
Vrijedi provjeriti dozvole aplikacija, ograničiti nepotreban pristup lokaciji i drugim podacima te pogledati koje postavke privatnosti nude Google i aplikacije koje svakodnevno koristite.
Jer možda vaš mobitel ipak ne sluša baš svaki razgovor uz kavu.
Ali s obzirom na količinu podataka koje mu svakodnevno dajemo, možda mu ni ne treba.
