U požaru koji je zahvatio područje Omiša stradala su i tri psa o kojima su godinama brinuli volonteri udruge Aurora. U javnosti se pojavila i informacija o 40 uginulih pasa, no ta brojka zasad nije potvrđena.
Stravične posljedice požara koji je poharao područje Omiša nisu ostale samo na uništenim kućama, zemljištu i imovini. U vatrenoj stihiji stradali su i brojni životinje, a među njima i tri psa o kojima su godinama brinuli volonteri udruge Aurora.
U javnosti se pojavila informacija da je u požaru život izgubilo čak 40 pasa, navodno zatvorenih u boksovima ili na lancima. Ta brojka zasad nije službeno potvrđena. Iz udruge Aurora kažu kako je moguće da se radi o lovačkim psima koji su u trenutku izbijanja požara bili zatvoreni i nisu se mogli spasiti.
Tri psa koja godinama nisu pronašla dom
Udruga Aurora u požaru je izgubila tri psa. Radilo se o psima koji su zbog izrazite nesocijaliziranosti godinama teško pronalazili mogućnost za udomljavanje.
Njihova majka i sestra, koje su bile pitome, u međuvremenu su pronašle domove. Njih troje ostalo je pod skrbi udruge.
Kako opisuje volonterka za Jutarnji list, skrivali su se kada bi im donosili hranu i odbijali kontakt s ljudima. Čak su i odlasci veterinaru radi cijepljenja, čipiranja i kastracije predstavljali veliki problem.
Udruga je više puta tražila pomoć javnosti kako bi se psima omogućila socijalizacija, privremeni smještaj ili trajno udomljavanje. No pomoć nije stigla.
Psi su zato ostali u boksovima na privatnom zemljištu, gdje ih je jedna od volonterki redovito obilazila i hranila.
Otvorila im je vrata, ali nisu htjeli izaći
Kada je požar stigao u njihovu blizinu, volonterka je pokušala učiniti sve što je mogla.
“Ona je bila s njima do zadnjeg trenutka. Otvorila im je vrata boksova, pokušala ih je istjerati van, ali nisu htjeli“, ispričala je članica udruge.
Kada je shvatila koliko se brzo približava vatra, uspjela je spasiti jednu kujicu.
Riječ je o psu koji je nedavno stigao na privremeni smještaj nakon boravka u azilu. Budući da je bila socijalizirana i naviknuta na ljude, odmah je prišla volonterki.
“To ju je spasilo“, kaže članica udruge.
Nije njihova krivnja što su bili nesocijalizirani
Volonterka još uvijek teško prihvaća ono što se dogodilo.
Posebno je boli činjenica da su psi godinama bili pod njihovom skrbi te da su, unatoč pokušajima da im se pronađe odgovarajući smještaj, ostali na zemljištu koje je zahvatila vatrena stihija.
“Nije njihova krivnja što su bili nesocijalizirani“, ističe.
Kaže kako joj je posebno teško razmišljati o njihovim posljednjim trenucima i patnji koju su mogli proživjeti dok se vatra približavala.
Nadali smo se da će plamen zaobići zemljište
U trenutku kada je požar buknuo, mogućnosti za spašavanje pasa bile su iznimno ograničene.
“Puška za uspavljivanje nije bila opcija jer je požar bio prebrz. Mi je nemamo, trebali smo je zatražiti od veterinara, pa dok dođe, pa dok ih se upuca, pa dok sredstvo za omamljivanje počne djelovati… A sve to uz požar koji se primiče nevjerojatnom brzinom“, ispričala je volonterka za Jutarnji list.
Dodaje kako su se nadali da će plamen zaobići zemljište na kojem su se nalazili psi.
“Vjerujte, nikome nije teže nego nama zbog ovoga što se dogodilo, mi smo ti koji su brinuli o njima godinama. Oni su živa bića, možemo samo zamisliti njihovu patnju“, poručuje.
Tragedija je tako iza sebe ostavila još jednu bolnu posljedicu, osim ljudi koji su ostali bez svojih domova i imovine, stradale su i životinje koje nisu imale mogućnost same pobjeći pred vatrom.
