Saborski zastupnik SDP-a Mihael Zmajlović prozvao je premijera Andreja Plenkovića zbog slučaja nezakonito odloženog otpada u Gospiću i zatražio njegovu ostavku. Vladu je optužio za dugogodišnje slabljenje sustava zaštite okoliša, a četiri ponuđene opcije sanacije ocijenio je tehnički i pravno neprihvatljivima.
Slučaj otpada na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću dobiva novu političku dimenziju. Saborski zastupnik SDP-a i član saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirodu Mihael Zmajlović održao je izvanrednu konferenciju za medije na kojoj je izravno prozvao premijera Andreja Plenkovića i zatražio njegovu ostavku.
Zmajlović tvrdi da problem nije nastao preko noći, već da je posljedica dugogodišnjeg slabljenja sustava gospodarenja otpadom i zaštite okoliša.
Posebno je zahvalio građanima Gospića i lokalnim udrugama koji su, kako je rekao, sami upozoravali na problem.
“Da nije bilo njih, za ovaj bismo slučaj danas vjerojatno znali gotovo ništa“, poručio je Zmajlović.
Zmajlović: Plenković je izravno odgovoran
Bivši ministar zaštite okoliša smatra da premijer Plenković snosi političku odgovornost jer je na čelu Vlade već deset godina.
Zmajlović je posebno kritizirao Plenkovićevu izjavu da se građani „ništa ne brinu“ i da će odgovorni odgovarati.
“Ako nakon deset godina vlasti nije u stanju riješiti problem koji je sam stvorio, Plenković mora podnijeti ostavku“, rekao je Zmajlović.
Tvrdi da su izmjene propisa od 2016. godine dovele do liberalizacije sustava, među ostalim kroz ukidanje obvezne licencirane odgovorne osobe za gospodarenje otpadom i promjene vezane uz financijska jamstva.
“Kada liberalizirate propise i oslabite nadzor, morate biti svjesni posljedica“, poručio je.
SDP osporava četiri Vladine opcije sanacije
Jedna od ključnih poruka Zmajlovićeve konferencije odnosi se na četiri opcije sanacije koje su predstavili Ministarstvo i Fond.
SDP je za potrebe analize zatražio stručno mišljenje izv. prof. dr. sc. Renata Šarca sa Sveučilišta u Leobenu.
Zmajlović tvrdi da ta ekspertiza pokazuje kako predloženi modeli nisu održivi.
Posebno je kritizirao mogućnost prekrivanja otpada folijom na postojećoj lokaciji.
Prema njegovim riječima, takvo rješenje ne bi riješilo problem, nego bi samo privremeno „gurnulo otpad pod tepih“, osobito zbog osjetljivosti krškog područja i mogućeg utjecaja oborinskih i podzemnih voda.
Izvoz otpada
Zmajlović tvrdi i da izvoz otpada u Njemačku i Austriju nije moguć zbog njihovih propisa koji ograničavaju odlaganje određenih vrsta neobrađenog otpada s povećanim udjelom organskog ugljika.
Spaljivanje
Kao problematičnu SDP vidi i procjenu prema kojoj bi spaljivanje otpada moglo stajati oko 125 milijuna eura.
Zmajlović smatra da je procijenjena cijena previsoka u odnosu na uobičajene europske ulazne naknade za obradu otpada te da se javnost time nepotrebno odvraća od te mogućnosti.
Solidifikacija
Kritizirao je i opciju solidifikacije, odnosno miješanja otpada s cementom.
Tvrdi da bi takav pristup mogao predstavljati ponavljanje obrasca postupanja zbog kojeg je protiv odgovornih osoba pokrenut kazneni postupak.
“Vlada nam kao četvrto rješenje praktički predlaže ono što je kriminalna skupina već radila“, rekao je Zmajlović.
Riječ je o političkoj ocjeni SDP-a, dok će konačnu tehničku i pravnu procjenu pojedinih modela morati dati nadležna tijela i neovisni stručnjaci.
SDP predlaže vlastiti model sanacije
Umjesto čekanja na odluku između četiri opcije, Zmajlović predlaže formiranje kriznog stručnog stožera koji bi okupio stručnjake iz područja hidrogeologije, geotehnike, zaštite okoliša i drugih relevantnih disciplina.
Prema SDP-ovu prijedlogu, sanacija bi se provodila u pet koraka.
Prvi korak bio bi ustroj međusektorskog stručnog stožera uz sudjelovanje nadležnih institucija, znanstvenika i predstavnika građanskih inicijativa.
Drugi korak uključivao bi postavljanje nepropusnog platoa i privremene hale s kontroliranim tlakom i sustavima filtracije.
Treći korak bio bi najam mobilnih postrojenja za mehaničko razdvajanje i obradu otpada.
Četvrti korak predviđa razdvajanje otpada na različite frakcije, pri čemu bi se goriva plastika slala na energetsku oporabu, a inertni dio na odgovarajuće odlagalište.
Peti korak uključivao bi uklanjanje privremene opreme te konačnu revitalizaciju i ozelenjavanje prostora.
SDP procjenjuje da bi takav model mogao biti proveden u roku od 12 do 24 mjeseca.
Zmajlović: Ne smijemo čekati još dva mjeseca
Zmajlović smatra da je potrebno reagirati što prije zbog mogućeg utjecaja otpada na okoliš.
“Ne možemo dva mjeseca analizirati opcije koje su tehnički neizvedive ili zakonski zabranjene, dok onečišćenje prodire u vodonosnik“, poručio je.
Istaknuo je da izbor tehnologije sanacije ne bi trebao biti politička odluka, već odluka utemeljena na stručnim analizama.
SDP želi vratiti inspekciju zaštite okoliša u Ministarstvo
SDP je najavio i zakonodavnu inicijativu kojom bi se Inspekcija zaštite okoliša vratila iz Državnog inspektorata u Ministarstvo zaštite okoliša.
Zmajlović tvrdi da bi se time ojačala stručnost, ubrzalo postupanje i jasnije utvrdila politička odgovornost.
Posebno je oštro govorio o sustavu nadzora u Hrvatskoj, tvrdeći da je zbog slabih kontrola i nedovoljno učinkovitih propisa zemlja postala privlačna za organizirani ekološki kriminal.
“Nije bez veze ova otpadna mafija izabrala Hrvatsku“, ustvrdio je Zmajlović.
Tko će platiti sanaciju?
Politička rasprava sada se sve više pomiče prema pitanju odgovornosti i troška sanacije.
SDP traži hitno rješenje, neovisnu stručnu procjenu i jasnu odgovornost institucija koje su trebale spriječiti nezakonito odlaganje otpada.
Istodobno, konačna odluka o načinu sanacije trebala bi se temeljiti na stručnim analizama, sigurnosti okoliša i procjeni rizika za podzemne vode i okolno područje.
Slučaj Gospić tako je postao jedno od najvažnijih ekoloških, ali i političkih pitanja u Hrvatskoj, a oporba sve snažnije pritišće Vladu da objavi konačan plan i rokove sanacije.
