Profesor Ugo Vlaisavljević u kolumni objavljenoj za Hrvatski Medijski Servis iznio je tezu da između poslijeratnih likvidacija nakon Bleiburga i genocida u Srebrenici postoji zajednički obrazac organiziranog zločina te da se korijeni takvog djelovanja nalaze u, kako navodi, titoističkom poimanju antifašizma.
Autor tvrdi da se nakon završetka Drugog svjetskog rata Jugoslavenska armija razvila u jednu od ključnih institucija komunističkog poretka te da je zadržala logiku ratnog obračuna i u mirnodopskim okolnostima. Prema njegovu mišljenju, politički protivnici u tadašnjem sustavu nisu promatrani kao legitimni sugovornici, već kao neprijatelji koje treba ukloniti.
Posebno naglašava da je, prema njegovoj ocjeni, kritika titoizma desetljećima ostala nepotpuna jer nije obuhvatila kritiku titoističkog antifašizma. Smatra da je upravo taj dio komunističkog nasljeđa omogućio opstojnost ideoloških podjela koje su, kako navodi, prisutne i danas.
U središtu kolumne nalazi se usporedba Bleiburga i Srebrenice. Vlaisavljević tvrdi da oba događaja povezuje obrazac masovnih likvidacija razoružanih zarobljenika i civila, organizirano prikrivanje tragova zločina te djelovanje vojnih struktura koje su, prema njegovoj interpretaciji, nastale ili djelovale u okviru iste vojne tradicije.
Autor smatra da su poslijeratne likvidacije nakon Bleiburga predstavljale svojevrsni “konstitutivni čin” Jugoslavenske armije, dok genocid u Srebrenici opisuje kao njezin završni čin. Iz toga izvodi zaključak da razumijevanje jednog događaja može pomoći u razumijevanju drugoga.
U završnom dijelu kolumne upozorava da političko etiketiranje protivnika kao “fašista”, prema njegovu mišljenju, može dovesti do opravdavanja nasilja i produbljivanja društvenih podjela. Kao alternativu zagovara ustavnu demokraciju, vladavinu prava i politički dijalog bez demoniziranja neistomišljenika.
Genocid u Srebrenici pravomoćno je utvrđen presudama međunarodnih sudova, dok su masovne egzekucije nakon Bleiburga i Križnog puta predmet povijesnih istraživanja i različitih historiografskih tumačenja.
Cijela kolumna je OVDJE
