Vrhovni sud je zapravo rekao kako korisnici konvertiranih CHF kredita nemaju pravo na povrat glavnice, ali imaju pravo na zatezne kamate.
Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je odluku kojom je zauzeo pravno shvaćanje da korisnici kredita u švicarskim francima koji su svoje kredite konvertirali u euro na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. nemaju pravo na dodatni povrat preplaćenih iznosa nastalih zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.
Odluka je donesena u predmetu Rev-457/2025-21, u kojem je Vrhovni sud odlučivao o revizijama tužitelja i banke nakon presuda nižestupanjskih sudova.
Sud je zaključio da je konverzija provedena na temelju posebnog zakonskog režima kojim su ugovorne strane ponovno uredile svoj odnos od dana sklapanja izvornog ugovora o kreditu. Prema stajalištu suda, sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu prestala je obveza banke na povrat više plaćenih iznosa koji bi proizlazili iz ništetnih ugovornih odredbi, jer su ti iznosi uzeti u obzir u postupku konverzije.
U obrazloženju se navodi kako primjena posebnog propisa derogira opća pravila obveznog prava o posljedicama ništetnosti ugovora te da se iznosi plaćeni na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ne vraćaju potrošaču, nego su iskorišteni za ispunjenje obveza utvrđenih valjanim aneksom ugovora o kreditu.
Vrhovni sud istaknuo je da nije pravno odlučno uspoređivati položaj potrošača koji su prihvatili konverziju s onima koji to nisu učinili. Prema ocjeni suda, riječ je o različitim pravnim situacijama jer se na korisnike koji su konvertirali kredite primjenjuje poseban zakonski režim, dok se na ostale taj propis ne može primijeniti.
Sud je također ocijenio da je konverzija ostvarila cilj zaštite potrošača unutar postojećih uvjeta na tržištu financijskih usluga te uspostavila ravnotežu između interesa potrošača i banaka. U presudi se navodi kako je učinak konverzije djelovao retroaktivno te omogućio uspostavu pravnog i činjeničnog položaja usporedivog s onim u kojem bi se korisnik kredita nalazio da je od početka ugovorio kredit vezan uz euro.
Ipak, Vrhovni sud djelomično je prihvatio reviziju tužitelja u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate. Sud smatra da pitanje zateznih kamata nije bilo obuhvaćeno obračunom konverzije niti je uređeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Zbog toga je zauzeto pravno shvaćanje da korisnici konvertiranih kredita imaju pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose nastale zbog ništetnih ugovornih odredbi za razdoblje od sklapanja izvornog ugovora do dana konverzije, odnosno do 30. rujna 2015. godine.
Predmet je u tom dijelu vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje radi utvrđivanja visine pripadajućih zateznih kamata.
Vrhovni sud odbio je reviziju banke te je zauzeo i stajalište da sud može, pozivajući se na pravo pristupa sudu, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka čak i kada tužitelj izgubi spor, ako se radi o pravnim pitanjima oko kojih sudska praksa nije bila ustaljena.
U konačnom pravnom shvaćanju Vrhovni sud naveo je da korisnik kredita koji je proveo konverziju nema pravo na utvrđenje i isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbi izvornog ugovora o kreditu, ali ima pravo na zatezne kamate na te iznose za razdoblje do provedene konverzije.
Četiri časna suca nisu imala takvo miljenje većine koja je išla na ruku bankama, što je Udruge Franak također ocijenila nezakonitim, protuustavnim i pristranim.
Odluka je OVDJE.
