Thomas Bauer, poznati PR-ovac i bivši istaknuti član navijačke skupine Bad Blue Boys, oglasio se komentarom o politici, navijačima, bivšem komunističkom sustavu i društvenim podjelama koje se, kako tvrdi, i danas prenose kroz javni prostor.
U objavi se prisjetio razdoblja bivše Jugoslavije i odnosa vlasti prema navijačkim skupinama.
“Sjećam se još debelo u Jugi kad su komunjare iz Brozove kleptooligarhije graktale da zakej navijači na stadione guraju politiku”, napisao je Bauer.
Tvrdi kako je u tadašnjem sustavu politika bila rezervirana isključivo za Partiju i strogo kontrolirane okvire.
“U boljševičkom totalitarizmu politika je bila privilegij Partije i odabranih. Inače postaješ državni neprijatelj”, poručio je.
U nastavku se osvrnuo i na Eurovision Song Contest 2026, ističući kako je i glazbeno natjecanje postalo prostor političkih rasprava.
“Pogledajte Euroviziju. Sve gori od politike, Izrael, Palestina, ljevica i desnica, Hrvatska i Srbija. Više se priča o politici nego o kostimima i tko je falšao”, napisao je.
Bauer smatra da je jedino poslovni interes područje u kojem politika i ideološke podjele često padaju u drugi plan.
“Kad postoje zajednički poslovni interesi, ljude uglavnom boli briga za ratove, nacije, vjere i razlike. Financijski interes nadilazi sve to”, naveo je.
Posebno je kritizirao komunizam i marksističku ideologiju, tvrdeći da su upravo komunistički kadrovi i sigurnosni aparat odgovorni za ratove 90-ih godina.
“Za ratove 90-ih krivi su komunisti, njihovi kadrovi i njihov vojno-sigurnosni sustav, a ne klinac rođen 2003. koji sluša Marka Perkovića Thompsonaa”, zaključio je Bauer.
Cijela objava:
“Sjećam se još debelo u Jugi kad su komunjare iz Brozove kleptooligarhije graktale da zakej navijači, tada još ultra skupine u začecima, na stadione guraju politiku. Jer u boljševičkom totalitarizmu politika je bila privilegij Partije i odabranih. Monopol je značil samo jedno, politikom se smiješ bavit u strogo kontroliranim i nadziranim uvjetima. Inače postaješ državni neprijatelj.
A ljudi se vole bavit politikom i miješat je u sve živo. Pogledajte jedno, za mene bizarno natjecanje poput Eurovizije. Sve gori od politike, Izrael, Palestina, ljevica i desnica, Hrvatska i Srbija. Više se priča o politici nego o kostimima i ko je falšal. Čak ni Bugarkine sedmice nisu tak bitne.
Jedino di politika postaje efemerna je biznis. Kad postoje zajednički poslovni interesi, ljude uglavnom boli briga za sve ratove, nacije, vjere i razlike. Financijski i poslovni interes nadilazi sve to. Prva je nakon rata počela surađivat mafija. Koja je, bez obzira na svo zlo koje proizvodi, ipak primarno ekonomski entitet.
No boljševici nikad nebuju priznali da upravo kapital ujedinjuje puno efikasnije i pametnije nego njihove apšisale parole. Ak moraju vagat između početka suradnje susjednih naroda i marksističkih dogmi, oni uvijek biraju Marxa.
Zato ne dozvolite da vam ispiru mozak i nabijaju krivnju. Za ratove 90-ih krivi su komunisti, njihovi kadrovi i njihov zločinački vojno-sigurnosni sustav, a ne klinac rođen 2003. kaj sluša Thompsona”.
