Poznati komunikacijski stručnjak Thomas Bauer komentirao je inicijativu uvođenja sustava javnih bicikala u Zagrebu, nazvanih “Bajsovi”, iznijevši niz kritika na račun prometne politike gradske vlasti.
Bicikli mogu biti samo dopuna
Bauer ističe kako bicikli u gradu veličine Zagreb mogu imati ulogu isključivo dopunskog oblika prijevoza, ali ne i ključnog rješenja.
Prema njegovu mišljenju, ozbiljna prometna strategija mora se temeljiti na sustavima velikog kapaciteta.
Kritika prometne vizije
Smatra da se ovakvim projektima stvara dojam aktivnosti bez rješavanja stvarnih problema u prometu, uspoređujući pristup s ranijim modelima upravljanja gradom.
Usporedba s europskim gradovima
Bauer upozorava da Zagreb zaostaje za brojnim europskim metropolama, navodeći primjere gradova poput Bratislave, Rige i Krakowa, koji su, kako tvrdi, značajno unaprijedili svoju infrastrukturu.
Kao dodatne primjere naveo je i Sofiju i Solun, gradove koji ulažu u razvoj metro sustava.
Što je pravo rješenje?
Kao ključne projekte ističe razvoj lakog gradskog željezničkog sustava (light rail), izgradnju metroa, odvajanje tramvajskog prometa od ostatka cestovnog prometa te infrastrukturne zahvate poput tunela i denivelacije raskrižja.
Naglašava i odgovornost države, posebno u kontekstu željezničke infrastrukture i projekata poput modernizacije čvora Zagreb, koji, prema njegovu mišljenju, kasne godinama.
Bicikli da, ali ne kao temelj
Poručuje i da podržava korištenje bicikala, ali smatra da oni ne mogu biti temelj javnog prijevoza u velikom gradu.
Bauer:
“Bajs.
1. Svaka priča o Bajsu koja u sebi ne sadrži činjenicu da je to u gradu veličine Zagreba eventualno dopunski javni prevoz, zahtijeva hitnu hospitalizaciju u najbližoj psihijatrijskoj ustanovi.
2. Riječ je o jeftinoj PR opsjeni u Bandićevom stilu – stvaranje privida da se nekaj dela. Takav stil vladanja Zagreb je bacil na začelje istočnoeuropskih metropola prema kojima je do dolaska Dua fantastikus (Bandić i Bandić s Temua), Zagreb izgledal uređeno, napredno i ambiciozno. Odi sad u Bratislavu, Rigu ili Krakov (Prag, Varšavu i Peštu je glupo uspoređivat) i lupal buš glavom o zid. Čak i Tirana izgleda sređeno i svježe, kaj je nadrealno.
3. Jedino rješenje vredno spomena za zagrebački prevoz bil bi light rail, metro ili odvajanje tramvaja od ostatka prevoza kaj uključuje tuneliranje centra i denivelacije svih bitnih raskrižja.
4. Za stanje prometa u Zagrebu veliku odgovornost snosi i državna vlast. Čekamo kao ozebli sunce tu HŽ-ovu Studiju čvora Zagreb. Nevjerojatno je da se stanica prigradskog vlaka na križanju Heinzelove i Branimirove nije izgradila pred 20 godina. Čak i za pružno neambicioznu Hrvatsku.
5. Ne budi bedak, imaš jebeni internet. Čitaj, gledaj fotke, studije i mape, prati urbanu infrastrukturu. Skužite da Sofija ima 53 kilometra metroa dalje gradi, da Solun koji je duplo manji i siromašniji od nas ima novi metro. Iako nemam niš protiv bicikala, vozim se stalno, Bajs kao ključni dio javnog prevoza je ideja za Koprivnicu”.
