Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) izrazio je zabrinutost zbog, kako navode, sve izraženije netrpeljivosti prema pripadnicima hrvatske zajednice u Srbiji, osobito na društvenim mrežama.
U priopćenju ističu da se u digitalnom prostoru sve češće pojavljuju komentari koji dovode u pitanje legitimitet prisutnosti Hrvata u Vojvodini, pa čak i zazivaju scenarije koji podsjećaju na traumatična povijesna razdoblja pritisaka i iseljavanja.
DSHV smatra da takav diskurs nije nastao spontano, nego da je povezan s političkim kontekstom i, kako tvrde, neodgovornim javnim nastupima pojedinih aktera koji formalno govore u ime hrvatske zajednice.
U tom su kontekstu kritizirali predsjednicu Jasna Vojnić, navodeći kako su njezini javni nastupi često konfrontacijski i politički nepromišljeni te da takva retorika, prema njihovu mišljenju, može imati negativne posljedice za položaj hrvatske manjine.
DSHV je također doveo u pitanje djelovanje Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV), ističući kako se institucija koja bi trebala biti tijelo kulturne autonomije sve češće doživljava kao politički akter koji ulazi u javne sukobe i političke interpretacije.
U priopćenju se spominje i Goran Kaurić, za kojeg tvrde da svojim djelovanjem pokušava destabilizirati stranku i delegitimirati njezino vodstvo.
Iz DSHV-a upozoravaju i na zabrinutost među Hrvatima u Srijemu, gdje, kako navode, dio pripadnika zajednice izražava strah za vlastitu sigurnost i društveni položaj.
Zaključno poručuju kako hrvatska zajednica u Srbiji nema prostora za političke eksperimente te da institucije moraju djelovati odgovorno i u interesu zaštite kolektivnih prava i sigurnosti pripadnika manjine.
DSHV – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini – cijelo priopćenje:
“Kada politikanstvo i analfabetizam nadvladaju odgovornost, cijenu plaća cjelokupni hrvatski narod u Republici Srbiji
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini izražava veliku zabrinutost zbog, u posljednje vrijeme, društveno opasnoga porasta javno iskazanih netrpeljivosti prema pripadnicima hrvatske zajednice u Republici Srbiji, osobito u digitalnom prostoru društvenih mreža. U njemu se, naime, u sve većem broju i sve učestalije pojavljuju komentari brutalnog negativnog sadržaja koji otvoreno problematiziraju sam legitimitet prisutnosti Hrvata u Vojvodini, pa čak i zazivaju scenarije koji prizivaju traumatične povijesne obrasce pritiska i iseljavanja – obrasce za koje smo vjerovali da pripadaju nekim drugim, politički mračnijim i povijesno dalekim razdobljima.
Posebno je uznemirujuća činjenica da takav diskurs ne nastaje u vakuumu, niti se može objasniti isključivo spontanom agresivnošću anonimnih subjekata u digitalnom prostoru, nego se pojavljuje u političkom kontekstu obilježenom nizom nepromišljenih javnih nastupa i politički neodgovornih poruka pojedinih aktera koji, premda formalno nastupaju u ime hrvatske zajednice, svojim djelovanjem nerijetko proizvode učinke koji su upravo suprotni onome što bi trebala biti temeljna zadaća svake manjinske politike – zaštita sigurnosti i dostojanstva zajednice.
U tom smislu, pojedini javni nastupi ili bolje rečeno analfabetske retoričke eskapade predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasne Vojnić u proteklom razdoblju sve su više nalikovali nepromišljenom političkom eksperimentiranju i vlastitom političkom pozicioniranju, čije posljedice snosi cijela hrvatska zajednica koja živi u realnom, a ne u deklarativnom političkom prostoru. Konfrontacijski ton, konfuzne poruke i povremeno demonstrativno i posve promašeno političko svrstavanje u odnosu na najviše strukture vlasti u Srbiji koje su čuju sa saborske govornice proizvode atmosferu u kojoj se politička odgovornost nerijetko zamjenjuje retoričkom samouvjerenošću, a kompleksnost položaja hrvatske zajednice svodi na pojednostavljene političke geste koje možda dobro zvuče u javnim nastupima, ali se na terenu pretvaraju u vrlo konkretne negativne posljedice. Da one nisu tek teorijska konstrukcija nego društvena realnost svjedoči i činjenica da se u posljednjim mjesecima u stotinama komentara na društvenim mrežama – po prvi put nakon dugo vremena – sve otvorenije spominje ideja kolektivnog iseljavanja Hrvata iz Vojvodine, što je naravno za svaku osudu. Međutim, sama činjenica da se takva tema ponovno pojavljuje u javnom diskursu trebala bi biti dovoljan razlog za ozbiljno preispitivanje političkih postupaka i javnih nastupa onih koji danas govore u ime zajednice.
U takvom nepovoljnom društvenom kontekstu neizbježno se otvara i pitanje stvarne uloge Hrvatskog nacionalnog vijeća. Institucija koja je po svojoj prirodi zamišljena kao tijelo kulturne autonomije i zaštite prava hrvatske zajednice sve se češće doživljava kao nekakav politički akter, čije djelovanje izlazi iz zakonskih okvira, te ulazi u prostor političkih interpretacija i javnih konfrontacija koje za manjinsku zajednicu rijetko kada mogu imati pozitivne učinke. Paradoks takve situacije sastoji se u tome što institucija koja bi trebala biti prostor sabiranja, smirivanja i strateškog promišljanja dugoročnih interesa zajednice sve češće postaje mjesto iz kojeg dolaze poruke koje dodatno polariziraju ionako osjetljiv politički i društveni prostor. U takvoj dinamici HNV, umjesto da djeluje kao konstruktivni faktor, nerijetko preuzima ulogu političkog aktera koji ulazi u sukobe čije posljedice ne ostaju u sferi retorike nego se prelijevaju na svakodnevni život ljudi.
Istodobno, dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da se paralelno s takvim javnim nastupima odvijaju politički procesi koji očito imaju za cilj destabilizaciju Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini – političke organizacije koja je, sviđalo se to nekome ili ne, desetljećima predstavljala ključni institucionalni okvir političkog artikuliranja interesa hrvatske zajednice u Srbiji.
U tom kontekstu destruktivnog djelovanje politikanta zasjenčene biografije Gorana Kaurića, koje se sve otvorenije manifestira kroz destruktivne i lovačke pokušaje delegitimiranja legitimnog vodstva stranke i nastavak unutarnjih podjela, predstavlja obrazac političkog djelovanja, čije se posljedice ne mogu promatrati izvan šireg procesa fragmentiranja i slabljenja političkog predstavljanja Hrvata u Srbiji. Kada se pritom takve aktivnosti odvijaju u političkom ozračju u kojem institucije koje bi trebale djelovati nepolitički i nadstranački nerijetko ulaze u dinamiku političkog svrstavanja, tada se neizbježno stvara dojam da institucionalni okvir hrvatske zajednice sve više postaje prostor jeftinih političkih kalkulacija, a sve manje prostor strateške zaštite kolektivnih interesa.
Da atmosfera nije samo politička konstrukcija nego stvarnost koja dopire do svakodnevnog života ljudi potvrđuju i sve učestalije poruke koje dolaze iz Srijema, gdje se sve veći broj pripadnika hrvatske zajednice obraćaju predstavnicima DSHV-a s izraženim osjećajem zabrinutosti za vlastitu sigurnost i društveni položaj. U sredinama koje su već prošle kroz teška povijesna iskustva, osjećaj nesigurnosti ne nastaje olako niti bez razloga. U tom smislu je jasno da hrvatska zajednica u Srbiji, nažalost, nema luksuz političkog avanturizma niti ima prostora za političke eksperimente koji ignoriraju realnost njezina položaja. Riječ je o zajednici koja je kroz svoju noviju povijest prečesto bila izložena političkim pritiscima, nerazumijevanju i instrumentalizacijama te upravo zbog toga zahtijeva razinu političke razboritosti, institucionalne mudrosti i strateške odgovornosti koja nadilazi osobne ambicije i kratkoročne političke kalkulacije.
Tim prije, jer institucije hrvatske zajednice nisu privatni politički projekti niti platforme za demonstraciju individualne političke hrabrosti, nego javna dobra koja postoje isključivo radi zaštite kolektivnih prava i sigurnosti zajednice. Kada se ta jednostavna činjenica počne zaboravljati, tada se otvara prostor za političke procese čije negativne posljedice mogu biti dugoročne i teško popravljive. A cijenu takvih procesa, kao i mnogo puta do sada u povijesti manjinskih zajednica na ovim prostorima, na kraju gotovo uvijek plaćaju oni koji su najmanje sudjelovali u njihovu stvaranju – obični ljudi koji samo žele živjeti dostojanstveno i sigurno u sredinama u kojima su generacijama stvarali svoj život.
Press služba DSHV-a”
