Poznati hrvatski PR stručnjak Thomas Bauer oglasio se o političkim raspravama oko tolerancije i percepcije Hrvatske u javnom prostoru.
U objavi tvrdi da se Hrvatsku pokušava prikazati kao fašističku i ustašku državu, kao i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, što smatra neutemeljenim. Kao argument navodi podatke Eurostat o samoprocijenjenoj diskriminaciji u javnom prostoru.
Što pokazuju podaci?
Prema navedenoj statistici, u prosjeku EU 7,8 % osoba rođenih izvan zemlje u kojoj žive izjavilo je da su doživjeli diskriminaciju u javnim prostorima (kafići, trgovine, sportski objekti i sl.), u usporedbi s 2,8 % domaće rođenih osoba.
Za Hrvatsku se navodi da su udjeli vrlo niski i gotovo jednaki, 0,8 % kod osoba rođenih izvan Hrvatske i .0,7 % kod osoba rođenih u Hrvatskoj
Bauer iz toga zaključuje da je percepcija diskriminacije u Hrvatskoj među najnižima u EU.
Važno je napomenuti da se radi o pokazatelju samoprocjene diskriminacije u specifičnom segmentu (javni prostor).
Cijela objava:
“Ljevica Hrvatsku silom želi prikazat kao fašističku i ustašku državu (baš kao i Vučić). Koji su njeni motivi i koji je plan, ja fakat ne znam. No, činjenica je da, koja god teorija bila istinita, ta teza nema veze s istinom. Zapravo, postoje jasne indikacije da je upravo suprotno, Hrvatska vrlo tolerantna, čak i u okviru inače tolerantne Europe. Toliko tolerantna da je Hrvatska ZADNJA u EU po diskriminaciji stranaca u javnom prostoru.
Ovo je statistika Eurostata koja govori upravo to. Osobe rođene izvan zemlje u kojoj žive, od SVIH zemalja Europske unije, upravo su u Hrvatskoj najrjeđe doživjeli neki oblik diskriminacije u javnom prostoru. EU prosjek: “When it comes to public spaces (cafes, shops, sports facilities, etc.), 7.8% of foreign-born people felt discriminated against compared with 2.8% among native-born people.”
Dakle, “fašistička i ustaška Hrvatska” zemlja je u kojoj se strance kojih je zadnjih godina ovdje nezanemariv broj, ali i domaće ljude, najmanje diskriminiralo u javnom prostoru. “The shares of self-perceived discrimination were very similar between the 2 groups in Croatia (0.8% for foreign-born vs 0.7% for native-born)”. Čak i pogreške u provedbi ili metodologiji ove statistike (Hrvati rođeni u BiH), nemreju objasnit niski postotak osjećaja diskriminiranosti jer ovdje se tak očito osjeća vrlo malo ljudi, i domaćih i stranih.
Ovo govori da se radi isključivo o ljevičarskom pokušaju dobivanja političkih bodova, o nervozi zbog pola milijuna na Hipodromu i o nedostatku bilo kakvog suvislog plana i programa hrvatske ljevice i ultraljevice”.
