Ispred župne crkve sv. Petra i Pavla u Gvozdu stoji bijeli dvometarski križ s natpisom koji podsjeća na jedan od najsurovijih i najzagonetnijih partizanskih zločina počinjenih u poraću Drugog svjetskog rata, tzv. tunel smrti u šumi Biljeg, nadomak Slavskog Polja.
Prema tvrdnjama lokalnog stanovništva i udruga koje godinama istražuju poratne masakre, partizanske snage su u lipnju 1945. godine u napušteni tunel uskotračne šumske pruge zatvorile, zazidale i potom minirale oko dvije tisuće civila, te hrvatskih i njemačkih vojnika. Nikad nitko nije procesuiran za taj monstruozni komunistički zločin.
Križ nosi naziv Križ istine, a postavljen je i blagoslovljen 24. studenog 2017. godine u organizaciji Sisačke biskupije, Povjerenstva za obilježavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije i Udruge Hrvatski domobran. Blagoslov je predvodio tadašnji generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, a svečanosti su prisustvovali brojni vjernici, braniteljske udruge i predstavnici lokalne samouprave.
Sjena Hude jame u Sloveniji i nova neistražena stratišta
Prema opisu na spomen-ploči, zarobljenici su dovedeni u tunel u lipnju 1945. godine te su, bez ikakvog suđenja ili optužnice, ostavljeni da umru zazidani s obje strane tunela. Tunel su, navodno, čuvale straže KNOJ-a i OZNA-e, a lokalnom stanovništvu poručeno je da svatko dođe po svojega fašista i ondje mu sudi – sjekirama, motikama i pijucima. U šumi oko tunela i danas je vidljivo tridesetak ulegnuća tla – mogući znak masovnih grobnica.
U svojoj propovijedi, mons. Cvitkušić je tada kazao:
“S tugom se sjećamo oko dvije tisuće izmrcvarenih zarobljenika. Nisu imali suđenje, nisu imali obranu, nisu imali pravo na život. No, kao kršćani, vjerujemo da su otišli s vjerom u uskrsnuće, i da im je Gospodin udijelio vječni mir.”
Fra Tomislav Jurić, tadašnji župnik u Gvozdu, naglasio je važnost prenošenja ove istine mladima:
“Ovo je zločin koji se desetljećima prešućivao. Naša je dužnost da govorimo istinu – zbog onih koji su nestali, zbog nas samih, i zbog onih koji dolaze nakon nas.”
O tome je pisala na svojim stranicama Sisačka biskupija.
Povjesničari traže ekshumaciju i istragu
Unatoč svjedočanstvima i simboličkom spomen‑obilježju, do danas nije provedena službena forenzička istraga lokacije, a posmrtni ostaci potencijalnih žrtava još nisu ekshumirani.
Dakle, u Hrvatskoj nikakva istraga o ovom strašnom zločinu nije provedena, no u najavi novog broja tjednika Hrvatski tjednik, glavni urednik Ivica Marijačić piše: “Kod Vojnića se krije hrvatska Huda jama Slovenski istraživač Roman Leljak i Ivan Penava otkrivaju novu jamu s posmrtnim ostacima oko dvije tisuće Hrvata koje su partizani žive ugurali u tunel i nakon toga ga minirali.”
Prema toem slovenski istraživač Roman Leljak i hrvatski saborski zastupnik Ivan Penava će, nakon 80 godina od strašnog zločina, tražiti hitnu istragu, nazivajući lokaciju kod Vojnića “hrvatskom Hudom jamom”, aludirajući na zloglasni slovenski rudnik u kojem su godinama skrivane tisuće ubijenih zarobljenika.
Povijesna istina – dužnost države?
Premda su posljednjih godina brojna mjesta poratnih egzekucija obilježena ili istražena (Macelj, Tezno, Kočevski rog, Huda jama), lokalitet Biljeg i tunel kod Gvozda ostaju neistraženi, bez naloga za ekshumaciju i bez kaznenog postupka.
Udruga Hrvatski domobran i druge organizacije već godinama pozivaju Ministarstvo branitelja, DORH i Državno povjerenstvo za nestale da pokrenu iskopavanja.
U međuvremenu, Bijeli križ istine ostaje nijemi svjedok povijesne traume – i podsjetnik da na hrvatskom tlu još postoje mjesta gdje kosti mrtvih čekaju da ih netko pronađe, prizna i pokopa s dostojanstvom.
