Svjedočanstvo iz Litije: „U tri mjeseca komunisti su ubili 200 ljudi, Nijemci u četiri godine samo 12“.
Svjedočanstvo bivšeg stanovnika Litije, malog grada u Sloveniji, razotkriva mračnu stvarnost života pod komunističkim režimom odmah po završetku Drugog svjetskog rata.
Bivši liječnik iz Litije opisuje brutalnost Titovih partizana i represiju koja je zavladala ubrzo nakon što su komunisti preuzeli vlast 1945. godine, a kaže kako su mu stizala pisma nakon što je pobjegao, stoji u izvješću CIA-e o načinu kako su komunisti preuzimali vlast 1945. godine.
Prema njegovim navodima, Litija, grad od oko 3.000 stanovnika, pretrpjela je naglu i nasilnu transformaciju. „Prije rata imali smo trojicu policajaca, a kad sam otišao 1946., bilo ih je 280 – svi komunisti“, napisao je.
Odmah po dolasku, partizani su formirali lokalni upravni odbor od 12 članova, među kojima je bio i on, nekomunist koji je znao gotovo sve stanovnike zbog svog posla.
Liječnik koji je zbog svoje struke izbjegao likvidaciju, opisuje atmosferu straha i prijetnji: „Jedan član Komunističke partije mi je rekao – ‘Zapamti, imaš samo jednu glavu za izgubiti’.“
U prvih 90 dana komunističke vlasti u Litiji pogubljeno je više od 200 ljudi. Za usporedbu, tijekom čitave četverogodišnje nacističke okupacije, navodi liječnik, pogubljeno je svega 12 osoba.
Ubijali zbog farmi
Motivacije za ubojstva, tvrdi on, bile su ili političke ili materijalne – vlasnici poželjnih kuća ili farmi ubijani su kako bi se njihova imovina konfiscirala i dodijelila članovima Partije. Oni koji su odbili suradnju često su kažnjavani na još okrutnije načine: „Ako muškarac ne bi htio pomoći komunistima, ubili bi mu sina da ga uvjere.“
Njegova vlastita kuća bila je oduzeta, a kao stanar dobivao je simboličnu naknadu – 50 centi mjesečno. Novi propisi određivali su da svaka kuća s tri ili više stanova postaje državno vlasništvo, dok su seljaci bili podložni tolikim porezima da su morali sjeći vlastite šume kako bi ih mogli platiti.
Sustav nadzora bio je sveobuhvatan. Putovanja su se strogo kontrolirala – za svaki odlazak izvan 10 kilometara od Litije trebalo je pokazivati identifikacijske isprave čak tri puta pri vožnji vlakom do Ljubljane.
U posebno potresnom dijelu svjedočanstva liječnik opisuje slučajan susret s poljoprivrednikom kojem su komunisti ubili 15-godišnjeg sina jer nije htio pristupiti Partiji. Sutradan su ga ispitivali što mu je taj čovjek rekao, tražeći izgovor za oduzimanje farme.
Iako svjedočenje nosi subjektivnu notu i odražava iskustvo pojedinca, podudara se s nizom drugih izvještaja iz poratne Jugoslavije o represiji, konfiskacijama, montiranim procesima i likvidacijama koje su provedene u ime „revolucionarne pravde“. Tijekom desetljeća ova tema bila je potiskivana iz javnog diskursa, no i danas izaziva podjele, posebno u kontekstu komemoracija žrtvama bleiburške tragedije i političkih polemika o naslijeđu Tita i komunističkog režima.
