Ravnateljica Hine Branka Gabrijela Valentić (sada Vojvodić) izgubila je spor na Visokom upravnom sudu u kojem je pobijala da je u sukobu interesa jer je neosnovano primala novac od agencije kojoj je ravnateljica.
Ona je tužila Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, koje je odlučilo da je kao ravnateljica neosnovano primala dodatni novac od Hine i razrezalo joj kaznu od 700,00 eura.
Povjerenstvo je utvrdilo, a sud potvrdio kako je Branka Gabrijela Valentić (sad se preziva Vojvodić) uslijed primitaka prigodne nagrade, nagrade za radne rezultate i dara u naravi (poklon kartica), u tijeku 2022. godine, te uslijed isplate prigodne nagrade i regresa u 2023. godine (točka l. izreke), počinila povredu odredbe čl. 7. st. 1. točke c) i d) Zakona o sprečavanju sukoba interesa („Narodne novine” 143/21 i 36/24 dalje: ZSSI) (točka II. izreke) čime je kao obveznica koristila svoj položaj kako bi si priskrbila materijalna prava (dodatne naknade za obnašanje dužnosti) koja nije ovlaštena primiti te joj je izrečena sankcija iz članka 48. stavka 1. ZSSI-a i to novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (točka III. izreke), uz daljnja popratna određenja o načinu izvršenja izrečene sankcije.
Odluka Povjerenstva
I. Obveznica Branka-Gabriela Vojvodić, ravnateljice Hrvatske izvještajne novinske agencije (dalje u tekstu: HINA), istovremenim primanjem plaće za obnašanje dužnosti ravnateljice HINA-e i primanjem sljedećih primitaka:
-u 2022. godini: prigodne nagrade u iznosu 2.000,00 kuna – isplata 5. travnja 2022., regresa u iznosu 1.000,00 kuna – isplata 1. srpnja 2022., prigodne nagrade u iznosu 2.000,00 kuna – isplata 6. prosinca 2022., nagrade za radne rezultate: 4.000,00 kuna – isplata 6. prosinca 2022., kao i dara u naravi-poklon kartice u iznosu 900,00 kuna te
-u 2023. godini: prigodne nagrade u iznosu 135,00 eura – isplata 3. travnja 2023., regresa u iznosu 135,00 eura – isplata 7. srpnja 2023., počinila je povredu odredbe članka 7. stavka 1. točke d) ZSSI-a, budući da se navedeni primici smatraju dodatnom naknadom za poslove obnašanja javne dužnosti.
II. Obveznica Branka-Gabriela Vojvodić, ravnateljica HINA-e, potpisivanjem akta kojim je određeno da, između ostalih radnika HINA-e, i ona ostvaruje pravo na isplatu dara u naravi-poklon kartice u iznosu 900,00 kuna, počinila je povredu članka 7. stavka 1. točke c) ZSSI-a, čime je obveznica koristila svoj položaj kako bi si priskrbila materijalna prava (dodatne naknade za obnašanje dužnosti) koja nije bila ovlaštena primiti.
III. Za povredu ZSSI-a opisanu pod točkama I. i II. izreke obveznici Branki-Gabrieli Vojvodić se izriče sankcija iz čl. 48. st.1. ZSSI-a, novčana kazna u iznosu od 700,00 eura.
IV. Nalaže se obveznici Branki-Gabrieli Vojvodić da u roku od 15 dana od zaprimanja ove Odluke uplati novčanu kaznu iz točke II. ove izreke u ukupnom iznosu na račun prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske br.: HR1210010051863000160, model: HR68, poziv na broj:6190 – OIB obveznice-25323, napisalo je Povjerenstvo u svojoj odluci.
Branka Gabrijela Valentić postala je ravnateljica za vrijeme Kukuriku vlade Zorana Milanovića, a bila je glasnogovornica HSU-a, stranke članice Kukuriku koalicije. Ostala je ravnateljica i za vrijeme vlada Andreja Plenkovića, a čiju je drugu vladu u Saboru podupirao bivši šef Branke Gabrijele Valentić – Silvano Hrelja, iz HSU-a.
Presuda suda
REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usil-193/2024-5
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Snježane Horvat – Paliska predsjednice vijeća, Gordane Marušić – Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane čičak zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Branke-Gabriele Vojvodić, zastupana po odvjetniku Boranu Gošeku iz Zagreba, Ulica kralja Zvonimira 100, protiv tuženika Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Zagreb, Ulica kneza Mislava 11/3, OIB: 60383416394, radi sukoba interesa, na sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o je
1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika Klasa: UP/l-03402/24-01/39, Ur.broj: 711-02-01/03-2024-8 od 25. srpnja 2024. godine i rješenja tuženika Klasa: UP/l-034-02/24-01/39, Ur.broj: 711-02-01/03-2024-09 od 29. kolovoza 2024. godine.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
Osporavanom odlukom tuženika, Klasa: UPA-034-02/24-01/39, Ur.broj: 71102-01/03-2024 od 25. srpnja 2024. godine, koje je ispravljeno rješenjem tuženika Klasa: UP/l-034-02/24-01/39, Ur.broj: 711-02-01/03-2024-09 od 29. kolovoza 2024. godine tuženik je utvrdio da je tužiteljica uslijed primitaka prigodne nagrade, nagrade za radne rezultate i dara u naravi (poklon kartica), u tijeku 2022. godine, te uslijed isplate prigodne nagrade i regresa u 2023. godine (točka l. izreke), počinila povredu odredbe čl. 7. st. 1. točke c) i d) Zakona o sprečavanju sukoba interesa („Narodne novine” 143/21 i 36/24 dalje: ZSSI) (točka II. izreke) čime je kao obveznica koristila svoj položaj kako bi si priskrbila materijalna prava (dodatne naknade za obnašanje dužnosti) koja nije ovlaštena primiti te joj je izrečena sankcija iz članka 48. stavka 1. ZSSI-a i to novčana kazna u iznosu od 700,00 eura (točka III. izreke), uz daljnja popratna određenja o načinu izvršenja izrečene sankcije.
Tužiteljica u tužbi navodi da je osporeno rješenje nezakonito, a tuženik je isto donio uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede upravnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
Opreza radi, pobija i rješenje od 27. kolovoza 2024. godine kojim se ispravlja odluka od 25. srpnja 2024. godine.
Ističe da HINA nije agencija u smislu čl. 3. st. 1. točke 45. ZSSl-a, te da je zakonodavac, suprotno od onog što u obrazloženju osporenog rješenja tvrdi tuženik, nije izrijekom u ovom članku propisao da je i ravnatelj HINA-e obveznik primjene zakona, dok je izrijekom propisao da se zakon primjenjuje na izrijekom navedene agencije kao i na ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra i glavnog ravnatelja Hrvatske radio-televizije.
Smatra da postoji suštinska razlika između ”državnih agencija” iz čl. 3. st. 1. točke 45. ZSSI-a koje nisu taksativno navedene u zakonu i HINA-e kao i između HINA-e i ostalih obveznika ZSSI (točke 46. — 54. istog članka ZSSI-a) koji su izrijekom navedeni kao obveznici primjene zakona, s obzirom na to da su to sve državne agencije koje imaju javne ovlasti, obavljaju javnu službu pa slijedom toga njihovi čelnici Mili ravnatelji obavljaju javne dužnosti odnosno druge poslove odnosno djelatnosti koje im je prenijela odnosno povjerila država, a kojima se odlučuje o tuđim pravima i obvezama.
Smatra da Hrvatska izvještajna novinska agencija, dalje: HINA nije agencija u smislu odredbe čl. 3. st. 1. točke 45. ZSSI, jer nema javne ovlasti niti obavlja svoju djelatnost kao javnu službu, pa stoga niti ravnateljica takve ustanove nije osoba koja obavlja javnu dužnost i objektivno nije u poziciji biti u sukobu interesa.
Drži da ovo jasno proizlazi iz Zakona o Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji, Statuta HINE i činjenice da ravnateljica svoju dužnost obavlja temeljem ugovora o radu i da ni po čemu nije državni dužnosnik odnosno da ne obavlja javnu dužnost. Ističe da je na ovo ukazala tuženiku u svojem očitovanju od 17. svibnja 2024. te pojašnjava da je HINA javna ustanova koja obavlja nakladničku i medijsku djelatnost i koja nema niti jednu javnu ovlast niti svoju djelatnost obavlja kao javnu službu i sličnija je javnoj ustanovi kao što su državni arhivi, muzej i kazališta nego što su to prave državne agencije, te navodi da je notorno da ravnatelj npr. Državnog arhiva kojeg je također osnivač Republika Hrvatska nije obveznik primjene ZSSI.
3. Nadalje, navodi da ravnatelj HINA-e ima položaj radnika i ostvaruje prava i obveze iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu kojeg je sklopio sa HINA-om (čl. 16. st. 2. Statuta HINA-e) te ima jednaka prava kao i ostali radnici temeljem Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu i drugih općih akata HINA-e (čl. 28. Statuta HINA-e).
Sve naknade koje spominje Povjerenstvo uredene su Ugovorom o radu i općim aktima HINA-e. To se odnosi i na odluku o darovima u naravi. Navedeno proizlazi iz čl. 20. — čl. 23. Zakona o HINA-i i čl. 32. Statuta HINA-e. Smatra da povrede koje su joj stavljene na teret, čak i da je ista obveznik primjene ZSSI, ne predstavljaju sukob interesa, jer isplata materijalnih naknada koje su joj isplaćene sukladno općim aktima i kolektivnom ugovoru, a koje su u cijelosti iste kao i naknade koje su isplaćene svim ostalim radnicima HINA-e, nije postupanje u smislu čl. 2. ZSSI, niti je svoj privatni interes stavila ispred javnog te o tome tuženik ne daje zadovoljavajuće obrazloženje.
Nadalje, smatra da se primici koje je primila smatraju sastavnim dijelom plaće tj. naknade koja se ostvaruje temeljem radnog odnosa i iz radnog odnosa kod poslodavca i sukladno općim aktima poslodavca (čl. 5. st. 1. točka 2. ZSSI) i ne mogu se smatrati ”dodatnom naknadom za poslove obnašanja javnih dužnosti”.
Također smatra da je, u ostvarenju prava na te “primitke” koji se smatraju plaćom, u posve jednakom položaju sa ostalim radnicima i ta prava ostvaruje temeljem istog kriterija i po istim pravnim osnovama kao i svi ostali radnici HINA-e, pa stoga nije jasno kako je to ona svoj privatni interes stavila ispred javnog ako je riječ o novčanim primicima koji se smatraju plaćom u smislu ZSSI, a tuženikov stav diskriminira ju u odnosu na ostale radnike HINA-e.
Ističe da nikada za sebe nije ugovorila ili si isplatila neku naknadu koja bi bila specifična samo za nju i sve naknade koje ostvaruje ili prima temelje se isključivo na ugovoru o radu i proizlaze iz radnog odnosa te se mogu jedino smatrati plaćom koju ZSSI definira kao svaki novčani primitak za obnašanje javne dužnosti. Jedini primitak koji ZSSI ne smatra plaćom jesu naknada putnih i drugih troškova što u konkretnom slučaju nije niti predmet spora.
4. Zaključno, smatra da su ovom predmetu na njezinu štetu povrijeđena pravila postupka, da uopće nije utvrđeno činjenično stanje te da je na njezinu štetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo, da su odluke i utvrđenja tuženika u izravnoj suprotnosti sa ispravama u spisu, te je su povrijeđene odredbe članaka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine” 47/09 i 1 10/21 dalje ZUP). Predlaže da Sud poništi osporene odluku i rješenje tuženika, predmet vrati na ponovni postupak te potražuje trošak upravnog spora, visinu kojega ne postavlja ni u određenom ni u odredivom iznosu.
5. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu te ističe da ostaje kod svih utvrđenja i pravnih tumačenja iznesenih u obrazloženju osporene odluke te da je u upravnom postupku činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo u postupku koji je voden sukladno odredbama ZUP-a. Poziva se članak 2. stavak 2. te članak 3. stavak 1 . točku 45. ZSSI-a te općenitu narav te odredbe koja predviđa da bi obveznici ZSSI-a bili ravnatelji i zamjenici ravnatelja agencija kojima je osnivač Republika Hrvatska, kojom zakonskom formulacijom je izbjegnuto pretjerano normiranje pojedinačnim navođenjem agencija, s obzirom na njihov veći broj, a koje već nisu pojedinačno označene u nekoj od ostalih točaka ovog članka 3. ZSSI-a- Poziva se i na članak 1. stavak 1. Zakona o HINA-i koji određuje da je HINA pravna osoba koja ima status javne ustanove čiji osnivač je Republika Hrvatska (stavak 2. istog članka).
Osporava navod tužiteljice da čelnici drugih ustanova koje osniva država nisu obveznici ZSSI-a, pa su to, primjerice: ravnatelji zdravstvenih ustanova, javnih ustanova za upravljanje nacionalnim parkovima, županijskih uprava za ceste itd., iako i ove ustanove nemaju javne ovlasti već obavljaju odredenu djelatnost povjerenu od države radi koje su osnovani, pri čemu je i ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, pravne osobe koja obavlja arhivsku djelatnosti i koju imenuje Vlada Republike Hrvatske, obveznik ZSSl-a, neovisno o tome što nisu državni dužnosnici, niti je odlučno imaju li ustanove na čijem su čelu javne ovlasti ili jesu li im povjereni poslovi državne uprave. Pojašnjava da u konkretnom predmetu tuženik nije utvrđivao je li tužiteljica u sukobu interesa u situaciji primitka novčanih naknada uz plaću za obnašanje javne dužnost, već je li primila druge naknade uz plaću i o kakvoj se vrsti naknade radilo te je li njihovim primitkom povrijedila odredbu članka 7. stavka 1. točke d) ZSSI-a pri čemu nije odlučno je li tužiteljica u radnom odnosu.
Poziva se na dosljednu praksu ovoga Suda, primjerice presude poslovni broj Usž2882/23 od 15. studenog 2023., Usž-2099/23 od 27. rujna 2023. te Usil-236/24 od 15. veljače 2024 i Usll-68/24 od 6. lipnja 2024. Ističe da su obveznici ZSSI-ja uvijek dužni odijeliti privatni od javnog interesa te odlučivati bez utjecaja privatnih interesa, a tužiteljica koja potpisuje akt temeljem kojega joj pripada materijalno pravo postupa u privatnom interesu te time krši odredbu članka 7. stavka 1. točke d) ZSSI-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova spora.
6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine” 36/24 dalje ZUS),a strankama je, u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o svim navodima drugih stranaka.
Ovaj Sud je, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.
Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je postupak pokrenut po prijavi te da je u provedenom postupku tužiteljici dana mogućnost očitovanja. U postupku je utvrđeno da su tužiteljici, ravnateljici HINA-e, zaposlenoj na temelju Ugovora o radu, tijekom 2022. i 2023. godine isplaćeni, uz redovnu plaću i: prigodne nagrade, regres, nagrada za radne rezultate te poklon kartica — dar u naravi (koje činjenice tužiteljica ne osporava).
10. Sud nije utvrdio da su povrijeđene odredbe članka 8. i 9. ZUP-a (načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza), osporena odluka valjano je i dostatno obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 47/09. i 1 10/21 tuženik je odgovorio na sve odlučne prigovore tužiteljice isticane tijekom postupka, a s kojim stavom i obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
11. Naime, i prema mišljenju ovoga Suda osnovano je tuženik utvrdio da je tužiteljica kao obveznik u smislu članka 3. stavak 1. točke 45. ZSSI-a istovremenim primanjem plaće i dodatnih materijalnih prava te dara u naravi u 2022. i 2023. godini počinila povredu članka 7. točke c) i d). ZSSI-a. Ovo stoga što je tužiteljica ravnateljica agencije kojoj je osnivač Republike Hrvatska,(što nije sporno) Sto je postavlja u poziciju dosega obveza iz ZSSI. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika da citirana odredba članka 3. stavak 1. točke 45. ZSSl-a ne razlikuje agencije kojima je osnivač Republike Hrvatska u odnosu na to provode li upravni postupak odnosno imaju li javne ovlasti pa tužiteljičine argumenti u pogledu djelatnosti agencije na čijem je čelu i pozivanje na Zakon o HINA-i nisu odlučni.
12. Nije sporno da je tužiteljica osim plaće, u navedenom razdoblju na ime drugih naknada (regres, prigodna nagrada, nagrada za radne rezultate te kartica-dar u naravi) primila određene iznose koji se ne smatraju plaćom u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. ZSSI. Ovaj Sud je u svojoj dosljednoj sudskoj praksi (npr. Usž-4335/19 od 14. listopada 2021., Usž-2882/23 od 15. studenog 2023., Usž-3214/23 od 29. studenog 2023. te Usll-236/23 od 25. veljače 2024.) izrazio shvaćanje prema kojem je u smislu navedenih zakonskih odredbi obveznicima postupanja po ZSSI-u izričito zabranjeno primiti dodatne naknade uz plaću za obavljanje svoje javne dužnosti, te da činjenica što je sklopljen ugovor o radu ne isključuje primjenu ZSSI-a prilikom obnašanja navedene javne dužnosti, kao ni obvezu da svoje djelovanje mora uskladiti s funkcijom koju obnaša.
Stoga se tužiteljica neosnovano poziva na odredbe općih propisa o radnim odnosima, jer kako to osnovano ukazuje tuženik, ZSSI je lex specialis u odnosu na Zakon o radu te derogira odredbe Zakona o radu i drugih radno pravnih propisa koje se odnose na materijalna prava uz plaću, koji se u smislu odredbi ZSSI-a smatraju dodatnom naknadom pa neosnovano tužiteljica smatra da je trebalo posebno utvrđivati je li takvim postupanjem tužiteljice ostvaren privatni interes na štetu javnog interesa.
13. Sud, stoga, tužbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Ovo osobito imajući u vidu da tužiteljica pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice na kojima je odluka tuženika utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava.
14. Slijedom svega naprijed iznijetog, Sud je odbio tužbeni zahtjev.
15. Trebalo je, stoga, na temelju članka 1 16. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki l. izreke presude.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 4. prosinca 2024
