Ako se osjećate kao da živite u uvjerljivoj virtualnoj stvarnosti sličnoj Matrixu, znanstvenik misli da ste možda u pravu.
Melvin Vopson, izvanredni profesor fizike na Sveučilištu u Portsmouthu, tvrdi da bi cijeli naš svemir mogao biti napredna računalna simulacija.
A dokaz da je ova takozvana hipoteza simulacije točna možda se krije naočigled u Bibliji, piše Daily Mail.
Profesor Vopson rekao je za MailOnline: ‘Sama Biblija nam govori da smo u simulaciji i također nam govori tko to radi.
‘To radi AI – umjetna inteligencija.’
Profesor Vopson ukazuje na Evanđelje po Ivanu, jednu od prve četiri knjige Novog zavjeta, drugog dijela kršćanske Biblije.
Evanđelje po Ivanu počinje snažnom izjavom: ‘U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.’
Profesor kaže da ovaj stih ima ‘duboko teološko značenje u kršćanskoj doktrini’, ali također nosi ‘intrigantne implikacije’ kada se razmatra u kontekstu svemira kao simulacije.
On tvrdi da se ‘Riječ’ u ovoj poznatoj rečenici odnosi na temeljni računalni kod koji upravlja i kontrolira simulaciju.
Kao što će svatko tko je vidio Matrix znati, svaka računalna simulacija, velika ili mala, sastoji se od slova i brojeva koji ispisuju pravila za cijelu kreaciju.
Akademik nadalje tvrdi da ‘Riječ je bila Bog’ može značiti da je Bog dio simulacije, a ne odvojen od nje.
Drugim riječima, entitet koji kontrolira cijelu stvar – Bog – također je zapisan u kodu.
Profesor Vopson objašnjava: ‘Kod koji pokreće simulaciju nije odvojen od božanskog, već je njegov sastavni dio, možda AI.’
Evanđelje po Ivanu dalje kaže: ‘Sve je po njemu postalo i bez njega ništa nije postalo…’
Opet, ova izjava podupire teoriju simuliranog svemira, sugerira profesor.
‘To implicira Stvoritelja koji je stvorio simulirani svemir kroz Riječ (tj. šifru)’, kaže on.
‘To sugerira da bi čin stvaranja, kako je opisano u Bibliji, mogao biti analogan božanskom činu programiranja i simulacije.’
Vjerojatno, teorija nudi odgovor na pitanje s kojim se muče mnogi kršćani – kako je Bog stvorio svemir u šest dana?
Ako je vjerovati teoriji, on je to učinio stvarajući simuliranu stvarnost uklopljenu u računalni program – nešto za što znamo da je moguće.
Profesor Vopson iznio je svoju hipotezu u svojoj novoj knjizi ‘Reality Reloaded: The Scientific Case for a Simulated Universe’.
Kaže da to nije čak ni nešto u što on nužno vjeruje, već ‘izvanredno opažanje koje zaslužuje pozornost’.
‘Ono što je doista izvanredno je da je dano tumačenje u potpunosti usklađeno s događajima našeg vremena: pojavom umjetne inteligencije, a također je to upravo ono što je ‘Matrix’ projicirao’, rekao je za MailOnline.
Dok se profesorove misli nekima mogu činiti svetogrđem, on kaže da bi to moglo imati ‘duboke implikacije na kršćansku teologiju’.
On vjeruje da postoji preklapanje gdje vjera u teoriju simuliranog svemira i religijska potreba za svemogućim Stvoriteljem ‘mogu harmonično koegzistirati’.
‘Ova je perspektiva u skladu s vjerskim uvjerenjima koja ljudski život smatraju smislenim i svrhovitim, čak i unutar konteksta većeg dizajna’, kaže.
‘Umjesto da se na hipotezu o simuliranom svemiru gleda kao na suprotnost religijskim uvjerenjima, može se vidjeti da ona nudi komplementarnu perspektivu.’
Profesor je već rekao da naši životi sadrže nekoliko tragova koji sugeriraju da smo samo likovi u naprednom virtualnom svijetu.
Na primjer, činjenica da postoje ograničenja brzine prijenosa svjetlosti i zvuka sugerira da njima može upravljati brzina računalnog procesora.
Zakoni fizike koji upravljaju svemirom također su slični računalnom kodu, kaže, dok su elementarne čestice koje čine materiju poput piksela.
Također smatra da je obilje simetrije u svijetu – od cvijeća do leptira i snježnih pahulja – tehnika za uštedu energije koju strojevi koriste za prikaz digitalno konstruiranog svijeta.
Teorija simulacije nije jedinstvena samo za profesora Vopsona; zapravo, popularna je među nizom dobro poznatih ličnosti uključujući osnivača Tesle Elona Muska i američkog astrofizičara Neila Degrassea Tysona.
Na konferenciji 2016. Musk je rekao da su izgledi da živimo u ‘osnovnoj stvarnosti’ – stvarnom svemiru za razliku od simuliranog – ‘jedan prema milijardama’.
Izraz ‘osnovna stvarnost’ dio je proširenja teorije da postoje slojevi nad slojevima lažnih stvarnosti iz kojih se moramo nekako probuditi, slično filmu ‘Početak’.
Ali kao što je francuski filozof René Descartes istaknuo 1637., ‘Cogito, ergo sum’, prevedeno s latinskog kao ‘Mislim, dakle postojim’.
Drugim riječima, sposobnost sumnje u prirodu naše stvarnosti je u biti dokaz da postojimo, u nekom obliku , piše Daily Mail.
