Odvjetnik Veljko Miljević jutros je u Studiju 4 rekao kako piroman čini sve da ostane skriven, dok terorist najčešće želi da njegovo djelo bude objavljeno i da se zna da on stoji iza tog djela.
Golemi požar kod Segeta samo prisebnom reakcijom vatrogasaca i mještana stavljen je pod nadzor doslovce nadomak kuća, ali i hotelskog kompleksa i autokampa u kojem su boravili gosti.
Nažalost, požar je namjerno izazvan što je pokazala kriminalistička istraga nakon koje je policija uhitila 35-godišnjeg muškarca, piše HRT.
Za očekivati je da će sve imati sudski epilog, a krivac za podmetanje požara koji je mogao izazvati materijalnu i ljudsku katastrofu branit će se time da je “piroman”, što znači da bi mogao proći s mjerom obveznog liječenja.
Koja je granica između piromana i terorista i kako zakon tretira takve slučajeve?
O tome su u Studiju 4 jutros govorili psihijatar Herman Vukušić i odvjetnik Veljko Miljević.
Odvjetnik Miljević rekao je da nema potrebe za “brutalnim” kažnjavanjem, te da mi kao društvo i država trebamo imati potrebu za zakonitim kažnjavanjem, ali da postoje i određene prepreke.
Prepreke u kažnjavanju
– Najčešće se počinitelji takvih kaznenih djela brane tim da imaju psihičke smetnje, da su tzv. piromani, što je izraz iz sudske prakse i pravne teorije. Najčešća obrana je upravo na takav način – da je kod čovjeka postao jedan neodoljiv poriv da to učini, a to obranu onda stavlja u puno povoljniju poziciju, kazao je Miljević.
– Ako se čovjek brani na to da je piroman, tu primjena mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja dolazi u obzir kad počinitelj djela nije potpuno neubrojiv, što najčešće piromanije nisu, nego kada je samo bitno smanjeno ubrojiv, pa mu to priječi u zdravom rasuđivanju i upravljanju njegovim postupcima, tada se na temelju takvog utvrđenja psihičkog stanja počinitelja u vrijeme počinjenja djela on se može znatno blaže kazniti, pojašnjava Miljević.
Piromanija je kao poremećaj rijetka
Vukušić je napomenuo kako je piromanija kao poremećaj izuzetno rijetka.
– To je poremećaj koji je stvarno izuzetno rijetko i kojemu u pozadini uvijek prethode nekakvi problemi i poteškoće u psihosocijalnom razvoju. Uz piromaniju se uvijek javlja komorbiditet. Nije svatko tko pali vatru piroman. Za piromane je znakovito to da oni počinju s tim svojim prvim namjerama nakon kojih dolazi do gratifikacije, do oslobođenja psihičkog pritiska u ranijoj životnoj dobi, pojašnjava Vukušić.
Ne postoji adekvatan terapijski protokol za piromane
Dodaje da piromani nemaju svoju tipologiju osobnosti te da za njih ne postoji adekvatan terapijski protokol.
Miljević je, osvrnuvši na posljednji slučaj požara kod Segeta, rekao da to nije prvi takav slučaj kod nas i da se to ljeti redovito događa.
– Često imamo tu i osobe koje nisu slučajni počinitelji kaznenih djela. Dakle, da nije djelo počinjeno s oblikom nehaja kao blažim oblikom krivnje, što najčešći slučaj je, odnosno obično su ugrožavanja života ljudi i imovine počinjena s nehajem, kazao je.
– Ovdje se očito radi, s obzirom na sve činjenice, o tome da je počinitelj imao namjeru i da je želio da nastupe teže posljedice, kazao je Miljević.
Pojašnjava i da postoje dva osnovna oblika djela.
– Ili da je radnja općeopasna ili da je sredstvo općeopasno koji ugrožavaju sigurnost ljudi i imovine. Međutim, već tu je on ispunio djela kad je doveo u objektivnu opasnost objekte. Ali kad nastupe određene posljedice koje su ovdje i nastupile, a to su štete velikih razmjera, onda imate teške oblike ugrožavanja sigurnosti. Moguća je kazna i do deset godina. Tu su moguće, zaista, i drastične kazne, rekao je.
Razlika između piromana i terorista
Miljević kaže kako postoje sličnosti, ali i razlike između piromanije i terorizma.
– Značajne sličnosti postoje, ali postoje i značajne razlike. Piroman nastoji i čini sve da ostane skriven. Teroristi najčešće žele da njihova djela budu objavljena, da se zna da oni stoje iza njih, da to rade u svrhu postizanja ciljeva i ne nastoje najčešće ostati skriveni. Piroman čini sve da ostane skriven. S njim je puno teže. Pravi piromani su vrlo rijetki, kazao je.
Neka psihička stanja proglašavaju se tek po djelovanju
– Trenutna hrvatska psihijatrijska klasifikacija je pred promjenom jer će nastupiti nova. Mi prelazimo na 11. izdanje međunarodne klasifikacije bolesti gdje se neka psihička stanja proglašavaju patologijom tek po djelovanju, rekao je Vukušić.
Vukušić je za kraj rekao da se kao društvo moramo prilagoditi situaciji gdje se stanja kao što je piromanija mogu dijagnosticirati, izvještačiti i pratiti, ali i spriječiti tek po djelovanju, piše HRT.
VIDEO Dramatična akcija uhićenja: Zapalio je šumu i ugrozio živote i imovinu 4400 turista
