Ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić u Novom danu s Mašenkom Vukadinović komentirao je turističku sezonu i rezultate koje bilježi.
Stigao je novi Zakon o turizmu, no problem s rentijerstvom još uvijek itekako postoji jer samo ove godine broji se više od 43.000 kreveta više nego prošle, što teško može biti održivo.
“To nije u redu iz ekonomskog kuta. Imamo duboki problem. Hrvatska nema strategiju upravljanja svojim prostorom. On je prepušten lokalnim moćnicima, imaju suverenitet kako bi prikupili više prihoda od građevinskih dozvola, a tu su i tekući prihodi od turista koji stvaraju gužve, a dugoročno imaju puno veće troškove infrastrukture i komunalija. Ekonomski i ekološki je to potpuno neisplativo”, kazao je Jurčić pa otkrio kako se tome stati na kraj:
“Mi smo, otkad je nove Hrvatske, imali nekoliko turističkih strategija, ali to nije bio plan za uređenje turizma. Ekonomska politika, kako bi se zarađivao novac i stvarala radna mjesta, u turističkom smislu ne postoji u pravom smislu. Pozicija hrvatskog turizma je rezultat okolnosti političkih mjera činjenja i nečinjenja. Jednim se zakonom to ne može promijeniti.”
Mladim obiteljima na moru je zbog svega nemoguće kupiti stan. Primjerice, u Splitu. Sve više se to vidi i u Zagrebu, Zadru te brojnim drugim gradovima. Možda porez na nekretnine to promijeni?
“Svakako, treba ga uvesti jer stambenu politiku treba urediti. Taj porez je najbolji regulator, ali treba ga prilagoditi hrvatskoj situaciji jer ovdje se nema gdje ulagati pa građani to rade s nekretninama. Zato je samo u Zagrebu više od 50.000 praznih stanova, a u Hrvatskoj oko 200.000. Ljudi ih ne kupuju za stanovanje, a oni koji ih trebaju za to, moraju plaćati i po 3000 eura za kvadrat, što nemaju.”
Tako nešto stvara domino efekt jer mlađa populacija napušta zemlju. Ili ostaju s roditeljima dok premaše 30., što Hrvatsku postavlja u sami europski vrh. Riječ je o dvije krajnosti koje ne doprinose ekonomskom boljitku države i društva. A ni turizam nije dugoročno održiv na ovakav način, što stvara novu prijetnju za budućnost. Naime, konkurentske zemlje nude više za manje novca.
“Upravo sam došao s jednog našeg turističkog mjesta. Na jednoj strani načrčkani apartmani, na drugoj hoteli. I ležaljke pred hotelom su bile popunjene, pred apartmanima nisu, iako su koštale sedam eura za cijeli dan. To pokazuje da u hotele idu gosti koji mogu više trošiti, a u apartmane idu oni koji nemaju izbora pa štede na drugim stvarima. Zato gosti u jačim turističkim destinacijama diljem Europe troše više.”
Osim hotela, turisti gledaju kompletan ambijent, ne samo ponudu nego i prometnice.
“Neće dolaziti u hotel koji je okružen apartmanima s tri zvjezdice, nema pristupnih ulica… Gostima koji ne pitaju za cijenu te su stvari bitne i oni ne dolaze u Hrvatsku.”
Problemi nisu samo vezani uz hrvatske (ne)prilike nego i one u svijetu. Kriza u svijetu, Europsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj i Olimpijske igre u Parizu svakako su smanjile broj turista koji bi inače došli u Hrvatsku, piše N1.
