Već po drugi put je odgođeno suđenje Jovanu Radanu, optuženom za silovanje hrvatske državljanke 1991. godine u Vukovaru, zbog zdravstvenih razloga. Optuženik se svejedno u utorak pojavio na ročištu i izjasnio da nije kriv, a suđenje se nastavlja 27. rujna, piše Dnevnik.hr.
Prethodno se na ročištu nije pojavio u svibnju, jer mu je, prema riječima njegovog odvjetnika koje prenosi Dnevnik.hr, pozlilo noć prije i bio je prebačen na Institut za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici.
Žrtva silovanja rekla je da se sledila od straha kad ga je prepoznala u emisiji Provjereno, tijekom koje je u prilogu Iva Radić iz Vukovara molila Radana da joj otkrije što se dogodilo njenom nestalom ocu. Radan je bio pripadnik srpske paravojne postrojbe Teritorijalne obrane Vukovara, osiguravao je tvrtku Velepromet u koju su JNA i paravojne formacije nakon okupacije dovele između deset i dvanaest tisuća zatočenih civila.
Vukovarci su u Veleprometu bili odvajani po nacionalnosti – Srbi ili oni s rodbinom u Srbiji dobivali su propusnice, dok su Hrvatice, uključujući i žrtvu silovanja, bile dodijeljene srpskim civilima kao sluškinje. Dok je čistila kuću u Sajmištu i čekala da stignu civili, u dvorište je ušao Radan.
– Bio je u zelenoj uniformi. Imao je crne oči, mogao mi je biti tata – rekla je o svom prvom susretu s njim. Kaže da ga nije znala, ali joj je on rekao da poznaje roditelje njezina supruga. Naredio joj je da uđe u sobu i zatvorio vrata za njom, a zatim izvadio pištolj s kojim je ubio psa ranije.
– Pitao me jesam li trudna jer ako jesam, znači nosim ustašu. U tom trenu nisam znala jesam li trudna, nismo se čuvali prije, mislila sam da nisam trudna. Rekla sam da nisam. Rekao je da nas sve Hrvatice treba je**ti da rađamo srpsku djecu – prepričala je svoju ispovijest za Provjereno.
Potvrdila im je da ju je silovao, dodajući da je detalje čina izbrisala iz pamćenja, ali emocije ne može.
– On se obukao, pokupio svoje oružje i izašao van. Ja sam ostala u sobi kao zadnje smeće. Sve što proživljavaš, proživljavaš u glavi. Najradije bi da propadneš, da te nema, da umreš – rekla je za Provjereno žrtva koja je kasnije proživjela depresiju i još uvijek ima traume.
Čekala je informacije o suprugu koji joj je bio na ratištu. Kosti su mu pronađene nakon rata. Unatoč svemu, kaže da je silovatelju oprostila zbog sebe, jer joj je to jedini način da nastavi dalje sa životom.
Preživjela je depresiju, a od trauma se ni danas nije oporavila.
“Kao da ne pripadam tu, kao da nisam zaslužila živjet, kao da i ne želim živjet. A živjet moraš, ja sam katolkinja, ja nikad ne bi digla ruku na sebe. Sam si. Svi od tebe nešto očekuju, i onda nikad nisi ti koji bi htio biti. Ne možeš ni biti kad si opterećen i kad si zavezan u nekom vremenu”, ispričala je s čime se mora nositi cijeli život. Unatoč svemu, silovatelju je oprostila zbog sebe jer, kako kaže, to je jedini način da nastavi dalje.
