Povreda prava na pošteno suđenje jer je isti sudac odlučivao o ustavnoj tužbi i o žalbi u kaznenom postupku protiv podnositeljice, piše Ured zastupnika RH pred ESLJP-om.
Dana 25. lipnja 2024. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je presudu u predmetu Kalčićek protiv Hrvatske, u kojoj je utvrdio da je sudjelovanjem istog suca i u žalbenom vijeću Vrhovnog suda (dalje: Vrhovni sud) i u vijeću Ustavnog suda (dalje: Ustavni sud) povrijeđeno pravo podnositeljice na pošteno suđenje (članak 6. stavak 1. Konvencije).
Protiv podnositeljice zahtjeva i njenog sina vođen je kazneni postupak radi kaznenih djela protiv službene dužnosti te su prvostupanjskom presudom oslobođeni optužbi. Povodom žalbe državnog odvjetništva, Vrhovni sud je ukinuo tu oslobađajuću presudu uz obrazloženje da je obrana podnositeljice bila nelogična i nedovoljno dokazana te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U vijeću Vrhovnog suda sudjelovao je sudac B.B.
Općinski sud u Novom Zagrebu je u ponovljenom suđenju podnositeljicu i njezinog sina osudio za ista kaznena djela utvrdivši da obrana podnositeljice nije bila uvjerljiva, pozivajući se na utvrđenja iz rješenja Vrhovnog suda. Županijski sud u Zagrebu potvrdio je prvostupanjsku presudu.
Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu i prigovarala utvrđenjima nižih sudova glede kredibiliteta njene obrane. Vijeće Ustavnog suda sastavljeno od tri suca, uključujući suca B.B.-a, meritorno je ispitalo, a zatim odbacilo njezinu ustavnu tužbu.
Podnositeljica je pred Europskim sudom prigovarala da Ustavni sud nije bio nepristran, kao što to zahtjeva članak 6. Konvencije, s obzirom na to da je o njenoj ustavnoj tužbi odlučivao sudac B.B. koji je ranije kao član vijeća VSRH ukinuo oslobađajuću prvostupanjsku presudu. Podnositeljica je tijekom postupka pred Europskim sudom preminula, te je postupak preuzeo njen sin.
Europski sud je naglasio da su i Vrhovni sud i Ustavni sud meritorno ispitivali predmet podnositeljice, točnije kredibilitet njezine obrane. Posebno, Vrhovni sud je, odlučujući o žalbi, preispitivao ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, te utvrdio da obrana podnositeljice nije bila dovoljno dokazana. Takvim utvrđenjem Vrhovnog suda kasnije se vodio Općinski sud u Novom Zagrebu. Zatim je ustavnost presude Županijskog suda u Zagrebu, koji je potvrdio presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu, ocjenjivao Ustavni sud, posebno razmatrajući prigovor podnositeljice da su niži sudovi njenu obranu pogrešno ocijenili neuvjerljivom.
Europski sud je zaključio da su vijeća Vrhovnog suda i Ustavnog suda u kojima je sudjelovao isti sudac B.B. ispitivali meritum predmeta, te su posljedično postupci pred tim sudovima neraskidivo povezani. Uz to, iako navedeni sudac nije odlučivao samostalno već u vijećima oba suda, Europski sud je smatrao da ta okolnost nije odlučna pri ocjeni objektivne nepristranosti Ustavnog suda.
Smatrajući da sastav vijeća Ustavnog suda nije jamčio njegovu nepristranost, Europski sud je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. Konvencije. Ujedno je podnositelju dosudio iznos od 762,00 EUR na ime troškova postupka.
Ova presuda je konačna i dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.
