Crveni Ferrari 296 GTB osvanuo je sinoć ispred stožera Domovinskog pokreta, a iz njega je ponosno, sa suvozačkog mjesta, izašao budući hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu – Stephen Bartulica.
Isti je to Bartulica koji već danima puni novinske stupce – bilo osobno, bilo posredstvom svog odvjetničkog ureda – izjavama u kojima pravda svoje imovinsko stanje, primanja, džeparac…
U nedjelju navečer, kao “predstavnik malih ljudi”, Bartulica je iz jednog od najskupljih Ferrarijevih modela zakoračio put Bruxellesa, osvojivši na europarlamentarnim izborima 35.303 glasa hrvatskih birača.
U pitanju je Ferrarijeva perjanica, kako tehnološki, tako i u dizajnerskom smislu te samom pojavom, posebno kada dolazi u kultnoj crvenoj boji.
“Da ne tresem neke tehničke specifikacije, recimo da je to hi-tech Ferrari koji je prvi imao motor sa šest cilindara. Taj auto je vrelo tehnologije, ima u sebi hibridnu tehnologiju čime nadoknađuje snagu motora, ima odlične performanse, nazivaju ga super automobilom današnjice. Dinamičan je, upravljiv, okretan i strašno brz. Može ići električno pa ne budi susjede kad se vraćate kući u tri ujutro”, kaže za Danas.hr Kristijan Tičak, glavni urednik AutoMotoSport magazina, kojeg su zamolili da detaljnije opiše Bartuličin izbor prijevoznog sredstva do stožera i poruku koju time šalje.
“To je neki kvaziinat novinarima koji na kraju krajeva nikad ne završi dobro”, smatra Tičak. “Čovjek koji je u stranci koja zastupa tradicionalne stavove i okuplja takvu skupinu birača uzima super sportski automobil koji uopće nije priličan jednom političaru da sjedne u njega jer se toliko uzdiže iznad naroda da se više nitko s njim ne može poistovijetiti. Ali kad gledam zagrebačkog gradonačelnika, vozi Volvo iz kojeg suklja CO2 kao iz neke manufakture…”, promišlja Tičak te nastavlja:
“Nije ga briga kako će ga birači vidjeti, to je greška. Trebaš biti primjeren, da si dio te skupine koju zastupaš. To nema nikakvog smisla, ne znam zašto to radi. Mi ne znamo čiji je to auto, ali sama ta cijena – neki će reći, ne kupuju se auti za keš, ali rata lizinga za taj auto je 4.300 eura, 100.000 eura učešće. Pola one kuće što je kupio na Prviću. Čemu to?”, pita se Tičak.
Doista, cijena Ferrarija 296 GTB je paprena u Italiji i Njemačkoj, ali u Hrvatskoj poprima sasvim novu dimenziju.
“Imate jedan u Auto Benussiju, nudi se po 384.000 eura, izašao je 2022. godine, ima pet kilometara”, kaže Tičak dodajući da isti automobil u Njemačkoj košta 280.000 eura.
“Razlika kod nas su nameti, trošarina i PDV. Mi smo kao država strašno skupi, ali to na ovim autima i treba biti tako pa je to s jedne strane u redu. S druge strane, država bi trebala naći način da naplati poslovanje poduzetnika, a ne da primjerice netko registrira firmu u inozemstvu pa zatim kupi takav auto”, kaže Tičak.
Na kraju, treba napomenuti da ovo nije najskuplji automobil te da postoje i neke državničke limuzine koje koštaju podjednako koliko i impresivni Ferrari kojim je Bartulica upriličio svoj dolazak u stožer DP-a. Međutim, možemo pretpostaviti da ga u tom činu nije motivirala vrijednost automobila koliko ono što taj automobil predstavlja u javnosti.
“Mislim da je to namjerno napravio da upadne u oko. Da je došao s Audijem od 200.000 eura, to ne bi nitko primjetio, a ovo je statusni simbol”, zaključuje Tičak, piše danas.hr.
