Predsjednik Republike Zoran Milanović pozdravlja najavljeno otvaranje pregovora s Bosnom i Hercegovinom o članstvu u Europskoj uniji.
Ulazak BiH u EU važan je za Hrvatsku iz više razloga, ali ključni je razlog taj što je ulazak BiH u EU ujedno strateški, nacionalni i sigurnosni interes Hrvatske jer u BiH živi i hrvatski narod, jer s BiH dijeli najdulju kopnenu granicu i jer su Hrvatska i BiH povijesno, kulturno i gospodarski duboko povezane prijateljske države.
Predsjednik Milanović je proteklih godina uporno zagovarao dodjelu statusa kandidata za BiH i početak pregovora o članstvu s BiH, štoviše, i danas je uvjeren kako je BiH to zaslužila i ranije. Jednako tako je zagovarao i tražio od Vlade RH – koja predstavlja Hrvatsku u institucijama EU – i od tih istih institucija da se hrvatskom narodu u BiH osiguraju sva prava koja mora imati kao konstitutivan i jednakopravan narod BiH. A to znači i pravo na legitimno predstavljanje Hrvata u svim tijelima vlasti u BiH, uključujući i pravo Hrvata u BiH da sami biraju svog člana Predsjedništva BiH.
Ali, Hrvati u BiH dočekuju pregovore s EU bez prava da sami biraju svog predstavnika u najvišoj državnoj instituciji jer do danas nije promijenjeno izborno zakonodavstvo. Štoviše, u pregovore se ulazi s jasnom namjerom europske birokracije da od BiH stvori tzv. građansku državu u kojoj će se o pravima konstitutivnih naroda voditi računa još manje nego danas. Za hrvatski narod u BiH, ali i za Hrvatsku, to je neprihvatljivo i opasno, pogotovo jer je za očekivati da će se tijekom pregovaračkog procesa od vlasti u BiH tražiti dodatni ustupci i kompromisi.
Imajući sve to u vidu, izjava predsjednika Vlade Andreja Plenkovića koji je početak pregovora BiH s EU nazvao „najvećim vanjskopolitičkim uspjehom Vlade u ovom mandatu“ predstavlja vrhunac njegovog dodvoravanja briselskim birokratima. Za njegovu političku karijeru možda to i jest uspjeh jer je u cijelosti došao u ravan s briselskim poimanjem prava Hrvata u BiH. Ali, za hrvatski narod u BiH takvim „najvećim vanjskopolitičkim uspjehom Vlade“ kao da je popločen put u politički pakao.
Plenković se i sada hvalisa kako su partneri u Briselu čuli njegove poruke vezane uz BiH – prikazujući sebe kao veću Ursulu od Von der Leyen – iako svih ovih godina nismo ni čuli ni vidjeli da je bar jednom u Briselu ikome rekao – ne, dok se ne zajamče prava Hrvata u BiH!
Niti na jednom Europskom vijeću ili na sastanku svojih briselskih partnera Plenković nije posegnuo za pravom koje ima i koristi svaka suverena članica EU. Kada se Hrvatskoj zabranilo da sudjeluje u misiji EU u BiH ili kada je visoki predstavnik za vanjsku politiku lagao o pravu Hrvatske kao članice EU ili kada su njegovi europski partneri legalizirali nelegalnog člana Predsjedništva BiH – Plenković nije ni pisnuo.
Umjesto da je barem jednom, kada je mogao i morao, iskoristio pravo glasa koje Hrvatska ima kao punopravna članica EU i zaštitio interes hrvatskog naroda u BiH i nacionalni interes Hrvatske, Plenković sada u tsunamiju predizborne samohvale predstavlja kao svoj uspjeh čak i tešku i neizvjesnu sudbinu hrvatskog naroda u BiH.
Pravi se pri tome Plenković kao da ne zna da će baš ti njegovi briselski partneri dodatno nasrnuti na prava Hrvata u BiH jer za njih je jedino građanska BiH dovoljno dobra BiH da bude članica EU. Stav je predsjednika Milanovića: BiH mora ući u EU kao država u kojoj će Hrvati biti konstitutivan i ravnopravan narod koji će sam birati svoje predstavnike u tijelima vlasti, uključujući i člana Predsjedništva BiH.
A Hrvatska kao punopravna članica EU mora iskoristiti sve instrumente – kao što to čine druge države članice kada štite svoje interese – da Hrvatima u BiH osigura takav status i zaštiti ne samo njih, nego i strateške nacionalne interese Hrvatske, piše u priopćenju s Pantovčaka.
