Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović ekskluzivno je za Hrvatski radio i emisiju Sport i glazba dao prvi sportski intervju. S njim je razgovarao reporter Lovorko Magdić. U iscrpnom razgovoru govorilo se o brojnim sportskim temama s naglaskom na hrvatski sport i uspjehe koje naši sportaši ostvaruju.
O tome kako doživljava uspjehe naših sportaša…
– Kao jedan zreli stadij kojim treba jako dobro upravljati. Sad nam prijeti da uđemo u fazu dekadencije. Naš civilizacijski maksimum je povijesno gledano dosegnut. Bili smo 3. na SP-u što je izvan svih kategorija. Onda smo bili 2. na svijetu, iako to nisu bile briljantne performanse. To je bila jedna legionarska borba koju je Hrvatska u onim presudnim trenucima prevladala, govori pa nastavlja:
– Nikoga nismo nadigrali 5-0. Isto je bilo i u Kataru. Bio sam na utakmici protiv Belgije 0-0. Teška utakmica. Belgija je užasno jaka reprezentacija. Mogla je dogurati do finala SP-a i čak ga osvojiti. Međutim, Hrvatska se opet dogurala do polufinala u kojem je naletjela na minu (Argentina), ali opet su ušli među četiri najboljih. Ako gledamo, Hrvatska je među malim državama bez konkurencije kod reprezentacija ispod 10 milijuna stanovnika. Jedini je Portugal tu kao prava snaga i nitko više.
Prati li kod nas društvo vrijednosti vrhunskog sporta…
– Nadam se kako ima nekakvog blagotvornog utjecaja. Ljudi nisu zavidni sportašima. Ljudska zavist u zajednici jest nepresušno vrelo prljavštine, ali kada netko zaradi novac i status u sportu, to se cijeni jer znaju da to nije ukradeno i da nije preko mame, bake, strica, već da je stvarno, rekao je i nastavio:
– U sportu su stvari mjerljive čak i tamo gdje se ocjenjuju. Tu je gimnastika strašno napredovala. Nekadašnja metrika bila je odokativna. Danas se točno zna koji je razlog za dobivenu ocjenu. Također, nogomet je napredovao uvođenjem VAR-a. Na početku mi je stravično išao na živce, ali sam znao da će to biti dobro, iako nas je u finalu SP-a smrsio. Igrači ne mogu više ventilirati svoje frustracije i bijes na način koji su to radili ranije. Sada toga nema jer je tu VAR soba koji sve provjerava.
Sport je uvijek vezan uz neželjene scene poput navijačkih nereda kao što je to ljetos bio slučaj s BBB-ima…
– Treba paziti što rade. Ako ćemo ih kritizirati, onda ćemo to činiti ovdje. Ima tu puno svinjarija, međutim, uzeti sto ljudi za taoce… To se tako ne radi. To je primjena talačkog prava. To je alibi za određene vrste politika i političara da u Europi stvore iluziju kako nešto rade. To su navijači, a ne kriminalci… Interesantno, upoznao sam neke roditelje i zabrinjavajuće je puno visoko obrazovanih ljudi. Sad što oni uče svoju djecu i što im toleriraju, ne znam. Iako to nisu samo klinci, već punoljetni ljudi između 19 i 28 godina, tu više roditelji niti nemaju toliki nadzor nad njima, govori Milanović.
O infrastrukturi i izgrađenim arenama za SP u rukometu 2009. godine i njihovim isplativostima. Jesu li one ispunile učinak ili ili smo mogli bolje Milanović je rekao:
– Vjerojatno da. Iako su se oko zagrebačke Arene vukli jako dugo repovi. Ne znam jesu li se sve strane uspjele na kraju dogovoriti, ali bolje da postoje nego da ih nema. Međutim, fascinantno je da nemamo pristojan stadion, a nismo siromašna država. Za stadion ili arenu od 30 000 ljudi, da to bude neka nacionalna arena i nije neki trošak. Ne moramo imati stadione kao u Engleskoj, Španjolskoj ili Njemačkoj. Ne vidim razlog zašto se to ne izgradi u Zagrebu.
Hrvatska je u brojnim sportovima sjajna, a što kaže u kojim bismo to sportovima mogli biti još bolji…
– Individualni sportovi kao što su atletika i plivanje. Ne može se reći da tu nije bilo rezultata, ali bi ih trebalo biti još više, a tu treba raditi sistematično. Iskoče neki briljantni pojedinci poput visašica ili bacačica, međutim, nema sustavnog rada. Ohrabruje ovo što vidimo u skijanju. Nakon odlaska obitelji Kostelić iz aktivnog skijanja, vidimo da dolaze skijaši i skijašice koji su konkurentni. Kod njih se točno vidi kako se radi, piše Hrvatski radio.
