Trijumf nizozemskog ‘piromana‘ tek je početak? ‘Europa je umorna, Putin tajnom taktikom sije kaos‘

Screenshot: Youtube

Europski populisti mobilizirali su se u podršci i čestitkama Geertu Wildersu, struka upozorava da puno bolje nije ni u SAD-u

Europski politički establišment osupnut je nakon što je nizozemski ‘piroman‘ Geert Wilders sa svojom krajnje desnom Slobodarskom strankom (PVV) izašao kao iznenađujući pobjednik na ovotjednim općim izborima. Wilders, koji je gotovo dva desetljeća jedna od najkontroverznijih čelnika krajnje desnice u Europi, odveo je svoju stranku do najboljeg rezultata ikada na izborima održanim u srijedu, a njegov euroskeptični i protuislamski PVV trebao bi osvojiti oko 37 od 150 mjesta u parlamentu.

Prema posljednjim procjenama, savez laburista i zelenih Fransa Timmermansa zauzet će drugo mjesto sa 25 mjesta u parlamentu, dok je Dilan Yeşilgöz – nasljednica odlazećeg premijera Marka Ruttea na čelu liberalne Narodne stranke za slobodu i demokraciju (VVD) desnog centra – ostvarila rezultat ispod očekivanja te se procjenjuje da će osvojiti 24 mandata.

Ono što slijedi su pregovori o formiranju vlade s Wildersom u dominantnoj ulozi snage koja bi vodila novu nizozemsku administraciju. “Bilo je prilično iznenađenje, da budem iskrena, što je PVV pobijedio na izborima, ali i da su to učinili s toliko mjesta”, komentira za Newsweek Julia Soldatiuk-Westerveld, istraživačica u think tanku Clingendael Institute sa sjedištem u blizini Haaga.

Očigledna rastuća popularnost desničarske politike općenito, smatra, djelomično je povezana sa starenjem stanovništva i rastućim osjećajem nesigurnosti zbog geopolitičkih kretanja, ali i zbog rastućeg osjećaja da ova skupina nije zastupljena u nacionalnim politikama, piše Jutarnji.

U Rusiji i nakon rušenja aviona s 193 Nizozemca
Wilders i njegova stranka PVV dugo gaje veze s Kremljom – Wilders je jedan od članova PVV-a koji su posjetili Rusiju nakon okupacije Krima 2014. i rušenja zrakoplova na letu MH17 od strane ruskih snaga koje su okupirale istočnu Ukrajinu, u kojem su ubijena 193 nizozemska građanina. Njegova iznenađujuća pobjeda također je još jedan razlog za zabrinutost u Kijevu, gdje se dužnosnici bore kako bi održali potporu Zapada nakon razočaravajućih učinaka ljetne protuofenzivne operacije i uoči još jedne duge i teške zime.

Nova administracija pod vodstvom Wildersa mogla bi smanjiti vojnu i financijsku potporu Ukrajini – uključujući i obvezu isporuke borbenih zrakoplova F-16 – te nizozemsku obvezu sankcija Rusiji. Iako je Wilders osudio rusku invaziju punog opsega na Ukrajinu 24. veljače prošle godine, tijekom završne izborne debate prije glasovanja u srijedu rekao je da neće podržati više vojne pomoći Ukrajini.

“Čini se da su to uznemirujuće vijesti za Ukrajinu”, kaže Oleksandar Merežko, član ukrajinskog parlamenta i predsjednik njegovog vanjskopolitičkog odbora. “Sudeći prema prethodnim izjavama Wildersa, on nije prijatelj Ukrajine. Nadamo se da će druge političke stranke u Nizozemskoj, koje podržavaju Ukrajinu, nastaviti to činiti i da će ograničiti pokušaje krajnje desnih stranaka u Nizozemskoj da zaustave pomoć Ukrajini. Osim toga, često postoji razlika između izborne retorike i stvarnog ponašanja stranke nakon izbora”, dodao je.

Očekuje se da će pregovori o koaliciji trajati mjesecima. Yeşilgöz je u četvrtak, čini se, izrazila skepsu prema dogovoru s PVV-om. “Rekla sam da nisam očekivala da će ova zemlja imati čelnika koji ne okuplja sve Nizozemce… ali više od svega, ja ne vidim da se formira većina”, izjavila je novinarima.

Nizozemski fokus će se za sada, procjenjuje Soldatiuk-Westerveld, zadržati na domaćim pitanjima. “Nizozemska politička kultura je takva da je to koalicijska zemlja. Dakle, čak i ako vodeća stranka koja će ući u koaliciju ima prilično ekstremne stavove o određenim pitanjima, postojat će prigušujući efekt. Ako će koaliciju predvoditi Wilders kao premijer, onda je vjerojatnost smanjenja financijske potpore Ukrajini vrlo vjerojatna jer će se on usredotočiti na domaća pitanja”.

Za sada bi doprinos nizozemskih F-16 trebao biti siguran. “Prilično je teško promijeniti smjer vanjske politike, a posebno one odluke koje su donesene na europskoj razini”, ističe Soldatiuk-Westerveld. “Moguće je zamrznuti neke odluke i to je ono što bi mogla koalicija s PVV-om”.

Također smatra da će najvjerojatnije – barem u kratkoročnom roku, odnosno pola godine ili možda nešto dulje dok se ne formira nova vlada – nizozemska politika i stajalište vlade po tom pitanju biti isto, odnosno da se politika po tom pitanju ne bi trebala mijenjati. “Prvi F-16 trebali bi biti isporučeni negdje u proljeće, tako da bi to još trebalo proći. Ali vjerojatno ćemo vidjeti da Nizozemska neće preuzeti takvu vodeću ulogu u podršci Ukrajini kao prije”.

Populistički val preplavio Europu
Merežko se, pak, nada da će prevagnuti zamašnjak izgrađen pod odlazećim Rutteom. “Nizozemska pripada onim zemljama koje su službeno više puta obećale da će podržavati Ukrajinu koliko god bude potrebno”, podsjeća. “Bilo bi vrlo teško za Nizozemsku odustati od ovog obećanja i politike podrške Ukrajini”, smatra on.

Wildersova pobjeda ne predstavlja odstupanje od trenda u Europi opterećenoj krizom troškova života, imigracijskim pritiscima, rastućom nejednakošću i starenjem stanovništva. Populisti, većinom desničarske varijante toga, ostvaruju velike uspjehe diljem kontinenta, a utjecaj im raste čak i kada ne pobjeđuju na izborima.

Multinacionalna skupina antiestablišmentskih, desničarskih i euroskeptičnih vođa pozdravila je Wildersovu pobjedu. Među njima je nekoliko čelnika čije su stranke optuživane za neprimjerene veze s Moskvom. Tu je tako Marine Le Pen, čelnica stranke Nacionalno okupljanje u Francuskoj, koja je izgubila od Emmanuela Macrona u prošlogodišnjem drugom krugu predsjedničkih izbora, a koja je rekla da je oduševljena izvedbom svojih nizozemskih saveznika. Kao i Wilders, Le Pen je naširoko kritizirana zbog bliskih veza s Kremljom, što uključuje kontroverzni zajam od ruske banke.

Matteo Salvini, zamjenik talijanske premijerke i čelnik protuimigrantske stranke Liga, kazao je da rezultat pokazuje da je nova Europa moguća. Salvini je bio javni obožavatelj Putina do invazije na Ukrajinu i planirao je mirovni posjet Moskvi u svibnju prošle godine, koji je na kraju otkazan zbog bijesa javnosti. “Čestitam na ovom velikom uspjehu”, rekla je Alice Weidel, čelnica krajnje desne njemačke stranke Alternativa za Njemačku (AfD) u četvrtak ujutro. “Cijela Europa želi politički zaokret!”, poručila je.

AfD je uzdrmao njemačku političku scenu popevši se na drugo mjesto u anketama posljednjih mjeseci i tako potisnuvši Socijaldemokratsku stranku kancelara Olafa Scholza na treće mjesto. Očigledne simpatije ove ekstremne stranke prema Kremlju i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu donijela je njezinim članovima zajednički nadimak ‘Putin understanders‘.

“Vjetrovi promjene su ovdje!”, objavio je na X-u, ranije Twitteru, mađarski premijer Viktor Orban, najotvoreniji i najutjecajniji europski skeptik kada je zapadna politika prema ukrajinskom problemu – i nikako ne samo tome – u pitanju. Koalicija predvođena Wildersom mogla bi surađivati s mađarskom vladom, koja je dugo trn u oku bloka EU-NATO. Novi slovački premijer Robert Fico, koji glasno okreće leđa Ukrajini, također bi mogao postati saveznik protiv establišmenta.

Podrška europskim populističkim desničarskim strankama u usponu nije nužno vođena protivljenjem zapadnoj podršci Ukrajini u njezinom egzistencijalnom ratu protiv Rusije. No, rastuća moć takvih stranaka dovest će u pitanje kolektivni prokijevski europski odgovor na rat i pomoć koja je do sada bila ključna za opstanak Ukrajine.

‘Slično je i u SAD-u‘
“To nije tako samo u Europi”, upozorava Richard Haass iz američkog think tanka Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations). Slični trendovi vidljivi su, ističe, i u Americi – bilo da se radi o izboru libertarijanskog argentinskog predsjednika Javiera Mileija ili o tvrdoglavoj potpori i popularnosti bivšeg predsjednika Donalda Trumpa. “To ne pokreće Ukrajina, već nezadovoljstvo, a tu je i preklapanje populizma i izolacionizma plus određeno nesretno koketiranje s autoritarnim režimima, posebno s Rusijom”, kaže Haass.

Ukrajina nije bila velika tema na izborima u Nizozemskoj, navodi Soldatiuk-Westerveld. “O vanjskoj politici, potpori Ukrajini, integraciji u EU i proširenju, vrlo se malo raspravljalo u raspravama i predizbornim kampanjama”, kaže ona. “Fokus je bio u velikoj mjeri na migracijama i izbjeglicama”. No, Kijev je oprezan u vezi s posrednim učincima. Ivan Stupak, bivši časnik u Službi sigurnosti Ukrajine (SBU), a sada savjetnik odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i obavještajne poslove ukrajinskog parlamenta, navodi da su odnedavni politički trendovi u Europi izazivaju golemu zabrinutost u Ukrajini. “Vidim da su Europljani prilično umorni”, kaže on.

Kremlj će, dodaje, biti zadovoljan. “Putin tajno podupire i čak financira krajnju desnicu i krajnju ljevicu u europskim zemljama”, ističe. “To je dio njegove taktike sijanja kaosa i političke polarizacije u demokracijama. Krajnje desničarski populisti u Europi ponekad manipuliraju ukrajinskim pitanjem kako bi svrgnuli vladajuće centrističke i umjerene stranke”.

Ljudi u Europi bi, poručuje, trebali shvatiti jednu, kako kaže, jednostavnu istinu. “Ako Ukrajina ne uspije, tada će se njihove zemlje neizbježno morati boriti izravno protiv Rusije. Jeftinije je sada pomoći Ukrajini da zaustavi agresivno Rusko carstvo nego da se sami s njim bore na bojnom polju za pet do 10 godina. Krajnje desničarske stranke koje su protiv potpore Ukrajini de facto su Putinovi saveznici i djeluju protiv interesa vlastitih zemalja”, zaključuje on, piše Jutarnji.

Kurdska izbjeglica mogla bi postati premijerka Nizozemske. Obećala je da će se obračunati s azilantima

Share This Article