Epidemija hripavca nastavlja se ubrzano širiti po Hrvatskoj, stotine su zaražene tom gotovom zaboravljenom bolešću, i to najviše djeca. U Splitu je zabilježeno najviše slučajeva zaraze, a u Zagrebu se broj zaraženih u tjedan dana utrostručio. Kako je do toga došlo, tko je najranjiviji i kakve posljedice očekujemo?
O širenju hripava RTL-ove je reporterka Zorana Čičak Kulić razgovarala s Bernardom Kaićem iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, piše Danas.hr.
Koliko imamo trenutačno zabilježenih slučajeva hripavca gdje zapravo je zabilježen najveći rast?
Do danas je prijavljeno 275 oboljelih od hripavca, a najviše oboljelih je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, pa od Zagreba do Dubrovačko-neretvanske županije bilježimo porast.
Koliki je taj rast? Koliko se povećao broj slučajeva?
U utorak je bilo 238 prijavljenih, a sad je 275. Znači skoro 40. U samo tri, četiri dana u tjedan i pol bilježimo značajan porast.
Tko su oboljeli i tko je najviše ugrožen?
Oboljevaju svi, ali najviše djeca predškolske i školske dobi. Kada se gleda cijela slika najviše oboljeva dojenčad. Oni su ujedno i najugroženija skupina.
Kakve zapravo mogu biti posljedice ove bolesti?
Dijete teško dođe do zraka, na trenutke prestaje i disati, a nakon kašlja, ako se zakomplicira, može nastati upala pluća i upala mozga, a ponekad nažalost i umre neko dijete.
Kako prepoznati da je riječ o hripavcu i kako reagirati?
Na temelju same kliničke slike može se posumnjati na hripavac i to na temelju simptoma poput prehlade. Dijete počne jako kašljati, i to se zove magareći kašalj zbog karakterističnog zvuka. Jako teško i glasno uvlači zrak, a onda se po tome lako posumnja na hripavac.
Kod starije djece i odraslih nisu tako karakteristični simptomi. Kod nekih prehlada može 2-3 tjedna trajati, ali se ne može prepoznati. Ali sad kad znamo da nam hripavac cirkulira u populaciji intenzivnije nego prijašnjih godina, osoba koja kašlje dulje vrijeme treba se javiti svom liječniku onda se napravi dijagnostika radi potrebe kako se zaštititi, a prvenstveno se cijepi. Cijepljenjem se štite najviše djeca kod kojih je rizik za komplikacije najveći, a odrasli se teže mogu zaštititi zato što zaštita stečena cijepljenjem traje od 5 do 10, eventualno 15 godina. Važno je reći da niti preboljenje ne pruža doživotnu zaštitu tako da ne može nitko reći, a ja sam imao hripavac pa ne mogu ga dobiti.
Vi ste upozoravali na lošu procijepljenost. Koja je vaša poruka?
Procijepljenost je relativno loša. Naravno, mogla bi biti bolja i trebala bi biti bolja, ali nije katastrofalna. Djecu treba cijepiti po programu jer svako odgađanje dovodi veće šanse za zarazu, i to onda kada je dijete najranjivije.
Preporuka je sada izdana da se cijepe i trudnice jer žene koje su cijepljenje zadnji put u osnovnoj školi dođu u odrasloj dobi kad zatrudne više nemaju protutijela za prenijeti. Jedini način da se kod njih stvore protutijela za prenijeti na dijete je da se cijepe jednom dozom.
