‘Rusija će izgubiti. Prije ili kasnije, ali Rusija mora izgubiti. Bilo koji način na koji ćemo prihvatiti da Rusija zadrži dio okupiranih teritorija bi značilo pobjedu Rusije što je na međunarodnoj strani apsolutno neprihvatljivo. Međutim, s druge strane – diplomatski pregovori i vojne operacije moraju biti u balansu. Na kraju dana svaki rat završi za diplomatskim stolom. Tako će i ovaj. Rusiju je itekako moguće pobijediti. Prije ili kasnije, ali itekako je se može pobijediti’, poručila je Vlasta Zekulić
Rat u Ukrajini itekako budno prati najviše pozicionirana Hrvatica u NATO-u i najviše pozicionirani civilni dužnosnik u Americi. Ona je na čelu odjela koji se bavi budućnošću saveza, piše Danas.hr.
Ima dva fakulteta, tri magisterija i jedan doktorat, gošća RTL Direkta bila je Vlasta Zekulić.
Rat u Ukrajini promijenio je život u cijelom svijetu, pratimo vijesti svakodnevno, znamo da je krenula ukrajinska ofenziva, i da ide sporo – prema Vama – u kojoj je sada fazi rat u Ukrajini?
“Ukrajinska protuofenziva napreduje, ali ne dovoljno brzo kako smo se nadali. Međutim, sposobnost ukrajinskih oružanih snaga da izvede napade u dubini ruskog teritorija, donose rat iz Ukrajine bliže rusima tako da s te strane očito pokazuju sofistikaciju ukrajinskih oružanih snaga. Međutim, na samoj bojišnici na samoj crti obrane pomaci su ipak nešto sporiji”
Laicima je izgledalo kao da su Ukrajinci moderna, moćna vojska. A Rusi zaostala. Je li to ispravno?
“Nije to nažalost tako crno-bijelo. U Rusiji su u stanju dosta gubitaka preokrenuti, reorganizirati se, udariti ponovno. Koristiti ponekad opremu i naoružanje niže tehnologije koji ipak ima određene jače učinke zato što izbjegava moderne učinke koje imaju Ukrajinci. Treba gledati u balansu. S druge strane, ona osnovna postavka svake vojne postrojbe gdje sposobnost kretanja, komuniciranja i pucanja istovremeno je iznimno teška. Ukrajinci to ne rade baš najbolje. To je ono što vidimo zašto određeni pomaci na samoj fronti ne idu toliko brzo i toliko dobro. Kao što su se Rusi mučili na početku, i Ukrajincima taj specifičan dio zadaće ne ide baš najbolje”
Kakav kraj rata se očekuje?
“Rusija će izgubiti. Prije ili kasnije, ali Rusija mora izgubiti. Bilo koji način na koji ćemo prihvatiti da Rusija zadrži dio okupiranih teritorija bi značilo pobjedu Rusije što je na međunarodnoj strani apsolutno neprihvatljivo. Međutim, s druge strane – diplomatski pregovori i vojne operacije moraju biti u balansu. Na kraju dana svaki rat završi za diplomatskim stolom. Tako će i ovaj. Rusiju je itekako moguće pobijediti. Prije ili kasnije, ali itekako je se može pobijediti”
Rat je itekako promijenio NATO. Kako se NATO promijenio?
“Nove članice su jedan dio, drugo je što smo napravili kompletno nove planove za obranu čitavog Euroatlantskog saveza. I usto smo razvili posebne regionalne planove. Svaki dio sada ima specifičan plan kako ćemo se braniti i kako sve te planove uvezati u jedan masterplan. Sve članice su po prvi put digle skoro na 700 posto više svojih snaga pod zapovijedanje zapovjednika NATO snaga. Treća stvar koja je izazvala veliku promjenu, zbog sveg naoružanja i streljiva koje smo dali Ukrajini kao pomoć istovremeno smo vidjeli koliko trebamo promijeniti našu obrambenu industriju. Dignuti proizvodnju svih mogućih streljiva. Ukrajinci će vam reći da premalo dajemo, ali s druge strane trebamo izbalansirati naše obrambene potrebe zajedno s onim što dajemo njima, ali i ulagati u novo”
Prije odlaska u NATO radili ste na vojnom učilištu s kadetima, prije toga bili ste zapovjednica u Afganistanu… Nedostaje li Vam nedostaje taj terenski posao?
“Naravno, sve ima svoje vrijeme tako da su i ti moji borbeni dani najzahvalniji dani vojne karijere. Kad stvarate i odgajate mlade nove časnike i kao ljude i kao profesionalce. Sada u ovoj fazi moga života, svaku strategiju i doktrinu koju napišemo, postoji doktrina svih 31-2 saveznika je isto nevjerojatno velik učinak”
Kako gledate sada na situaciju u Afganistanu gdje su talibani na vlasti?
“Bolno je, nema druge riječi. Upravo se vidi ta razlika. Na taktičkoj razini svi naši vojnici, misije su odradili zadaću na najbolji mogući način, ali kako se sve to skupa spajalo u jasnu stratešku sliku je ostalo nedorečeno. Ako mogu biti brutalno iskrena: Strategija nam je bila loša. Gdje mi to vodimo Afganistan, kakav treba biti, što je potrebno da postane samoodrživ i po našem odlasku”
Što ste radili s lokalnim ljudima?
“U zadnjoj misiji sam vodila tečajeve za kriminalističku obuku afganistanskih vojnika i pisala sam njihove doktrine za naučene lekcije. Prvi put sam bila ondje 2003. i 2004. i drugi put 2012.-2013. Tih 10 godina je već dalo odmak koliko neke stvari kasne. Vidjelo se da neke stvari ne idu niti brzinom, niti redom kuda bi trebale ići. Nažalost, dogodilo se to što je. S pravim vodstvom – sposobnost boraca je tu, samo je stvar motivacije za koga”
Je li i NATO muški svijet?
“Apsolutno je, ali opet drugačije malo. Jedina stvar koja je važna u NATO je koliko znate i koliko možete i naravno radi toga jesam tu gdje jesam. Uvijek će žene biti u manjini u vojsci, ali naše mlade časnice i dočasnice su svjesno odabrale taj poziv svjesno i namjerno. Jake su i sposobne, bistre, imamo ih u pilotima, mornarici, zrakoplovstvu, znaju zašto su i dokazuju svaki dan da im je tu mjesto. Bilo je dana kad sam bila ljuta i bijesna, ali nikad nisam zaboravila zašto sam tu i zbog čega sam izabrala taj poziv. Uvijek oči na cilju. Ima jedna dobra poslovica koja kaže da su prepreke sve one grozne stvari koje vidite kad skinete oči s cilja. Oči na cilj, stisnuti zube i samo naprijed”
