Kada pristanemo na političku suradnju s vladajućima, etnička netolerancija pretvara se u političku i SDSS se krene optuživati za cjelokupne slabosti Vlade pa se koriste izrazi poput “trgovačke hrvatsko-srpske koalicije” ili “etnobiznismena”, upozorio je Milorad Pupovac, pišu Novosti.
Predstavljajući glavne aktivnosti i djelovanje SDSS-a, ZVO-a i SNV-a, kao i politički položaj te participaciju u upravljanju Srba u Hrvatskoj, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac na skupu “Srbi u Hrvatskoj – Aktualni položaj i glavne programske aktivnosti”, održanom u četvrtak u dvorani SANU-a u Beogradu, naveo je glavne teškoće u djelovanju.
Radi se, kako je kazao, prije svega o otežanoj ili etnički motiviranoj nesuradnji sa srpskim institucijama, kao što je slučaj u Osječko-baranjskoj županiji, gradu Vukovaru, kao i nekim općinama u Slavoniji i Lici, koje ne slijede zacrtanu liniju na razini države.
Također je istaknuo retoriku određenih zastupnika u Saboru koja je često na granici govora mržnje ili je prelazi kada govore o SPC-u, SDSS-u, srpskim zastupnicima ili zajednici u cjelini. To je, naglasio je, ozbiljan izazov ne samo za Srbe u Hrvatskoj, nego i za sugrađane hrvatske nacionalnosti, s ciljem širenja distance, strahova i podozrenja koje su se u nekim razdobljima uspjeli sniziti, ali danas situacija opet nije dobra.
Prema njegovim riječima, izazov je i politički motivirana netolerancija vezana uz sudjelovanje SDSS-a u vlasti, za razliku od drugih manjinskih zastupnika.
“Kada SDSS pristane na političku suradnju s vladajućima, posebno ako je većina rubna, etnička netolerancija pretvara se u političku, s obzirom da se SDSS optužuje za cjelokupne slabosti Vlade pa se koriste izrazi poput, na primjer, ‘trgovačke hrvatsko-srpske koalicije’ ili krilatice da smo ‘etnobiznismeni’. Svakome kome ne želim dobro, poželio bih da bude ta vrsta biznismena”, kazao je Pupovac.
Također je podsjetio na probleme sporosti koji su obilježili proces povrataka i obnove krajeva u kojima su živjeli građani srpske nacionalnosti – od izdavanja dokumenata, građevinske obnove, elektrifikacije, vodoopskrbe, uređenja puteva, službene upotrebe ćirilice, rada medijskih institucija… Radi se, kako je kazao, o svim pitanjima koja su „stare“ manjine iz vremena Jugoslavije davno riješile, a Srbi iz Hrvatske tek danas prolaze s čestim političkim konotacijama.
Pupovac je u izlaganju istaknuo važnost političke participacije kao sredstva za rješavanje problema poput depolitizacije ćirilice i položaja SPC-a te kulturne suradnje s matičnom zemljom Republikom Srbijom.
Podsjetio da su srpski zastupnici donošenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 1991. godine imali pravo na proporcionalnu zastupljenost tako da su imali 13 mandata od ukupno 138 u Saboru, da bi kasnije ta brojka bila smanjena na jedno zajamčeno mjesto i naknadno, pred odlučujuće rasprave o ulasku u EU, povećana na tri, koliko imaju i sada.
Iznio je kronologiju razvoja triju srpskih političkih institucija – SDSS, SNV i ZVO. Srbi imaju 319 svojih predstavnika u 12 županija od kojih su dvije trećine iz SDSS-a. Također imaju 15 načelnika općina, 16 zamjenika načelnika, 17 predsjednika općinskih vijeća, 10 zamjenika gradonačelnika…
Srbi u Hrvatskoj, rekao je, imaju tri politička centra – Zagreb kao centar koji okuplja značajan dio potencijala Srba, Vukovar s najvećim brojem pripadnika srpske zajednice i Knin sa važnim potencijalom. Četvrti centar bila je Rijeka čiji je potencijal pao sa smjenom generacija, tako da je zadaća obnoviti njegovu političku relevantnost.
Urednik u SKD “Prosvjeta” Čedomir Višnjić upozorio je na pitanje u kojoj mjeri se mogu zadovoljiti specifične potrebe na lokalnom terenu, istaknuvši da je minimum osiguran postojanjem SNV i SKD “Prosvjeta” kao i da je najveći problemi obrazovanje.
O različitim sektorskim i identitetskim pitanjima Srba u Hrvatskoj govorili su Siniša Tatalović, Boris Milošević, Dejan Jović, Dejan Drakulić, Mila Tatović Ramljak, Saša Milošević, Davorka Perić…, pišu Novosti.
