U nedjeljnom izdanju “Superpotjere” nastupilo je četvero natjecatelja – jedan od njih bio je i Josip Rončević iz Lumbarde na Korčuli, koji se odlučio na borbu protiv supertima, a show je na kraju napustio s 30.000 eura.
Josip, student prve godine FER-a, u prvom krugu osvojio je maksimalan iznos od 2500 eura odgovorivši točno na svih pet pitanja. U brzopoteznoj igri Josipov izbor bio je borba protiv cijelog supertima koji su mu ponudili 30.000 eura i zatražili 56 sekundi na svom satu.
Josip nije znao da GPS možemo prevesti kao globalni položajni sustav, kao ni da je Isus rekao apostolima “hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi”, niti da u brodskoj svjedodžbi nalazimo ime brodara i područje plovidbe, prenosi HRT.
KIKSEVI NA POČETKU
Dean Kotiga netočno je odgovorio na pitanje koji je instrument Hal Blaine svirao na 150 američkih top 10 hitova. Mislio je da se radi o klaviru, a točan odgovor su bubnjevi.
Sven Marcelić nije znao da je Ivo Josipović među bivšim hrvatskim predsjednicima rođen najbliže Pantovčaku. Odgovorio je da se radi o Kolindi Grabar-Kitarović.
Morana Zibar mislila je da se u Norveškoj nalazi višenamjenska dvorana Husqvarna Garden, a nalazi se u Švedskoj. I na kraju, na pitanje Skeneove žlijezde neki nazivaju ženskim pandanom kojeg muškog organa, Dean nije znao da se radi o prostati.
– Ovo je sve tako brzo prošlo, iskreno, lovci su imali puno teži set po mom mišljenju, ja sam imao nekoliko ‘kikseva‘ na početku baš glupih, ali sreća i nešto znanja, još uvijek sam malo pod dojmom – rekao je Josip, koji je s devet sekundi prednosti nadigrao supertim lovaca i osvojio 30.000 eura.
– Zglajzali smo kao mali majmuni – komentirao je Dean.
– U ovom vrtuljku emocija koje prolazimo i mi i natjecatelji u minuti, mislim da se on bolje snašao definitivno i apsolutno čestitke njemu, a ja idem upaliti svoju motorku i riješiti neke stvari s Moranom – našalio se Krešo, a prenosi HRT.
Josip je kao dijete dobio dijagnozu Aspergerova sindroma, što su zapravo poteškoće iz spektra autizma, ali unatoč tome bio je državni prvak iz geografije, viceprvak iz povijesti i šestoplasirani u državi iz matematike.
– Josip je još kao beba bio neobičan. Obilazila sam s njim razne stručnjake u nadi da će mi reći što s njim nije u redu, no bez odgovora… Prije takvu vrstu poteškoća nije bilo lako dijagnosticirati kao danas, pogotovo u maloj sredini poput Lumbarde i otoka Korčule. Nije mi bilo lako. Prvi pokušaj traženja pomoći bio je od pedijatrice u Blatu, koja mi je rekla da se pomirim s činjenicom da imam teško odgojivo dijete. Naravno da se nisam pomirila s tim, niti jedno dijete nije zločesto, svako dijete ima potencijal biti najbolje.
Na testiranju za školu naslutili smo da nešto nije kako bi trebalo biti, a prva Josipova dijagnoza bila je, danas znam, potpuno kriva. Godinama se smatralo da ima poremećaj pažnje, kombinirani tip ADHD-a. Prateći njegove školske rezultate nisam vjerovala u to, razgovarala sam s mužem i krenuli smo dalje u dijagnostiku. Kad smo toga dana došli u Zagreb, doktori su birali riječi kako mi priopćiti Josipovu dijagnozu, on ima Asperger, visoko funkcionalni oblik autizma. Ja sam zapravo odahnula jer sam bila svjesna da se radi o pravoj dijagnozi, zapravo sam to cijelo vrijeme i tvrdila, ali nisam znala kako se stručno zove – rekla je svojedobno majka Irena u intervjuu za Slobodnu.
ŠTO JE ASPERGEROV SINDROM?
Aspergerov sindrom je neurobiološki razvojni poremećaj iz skupine autističnih poremećaja, koji se najviše manifestira u socijalnoj komponenti.
Irena je oduvijek znala da je Josip intelektualno iznad svojih vršnjaka, a emocionalno ispod, no zaključila je da se socijalna interakcija uči i da će napraviti sve da sina uklopi u društvo. Pratila je njegove potrebe i želje, kad je htio kao dječak da mu se čita, čitala mu je do iznemoglosti, kad je htio šetati, šetali su satima i proučavali prirodu.
– Oduvijek je bio opčinjen atlasima, s pet godina znao je sve glavne gradove svijeta, i ne samo to, znao je nacrtati sve nacionalne zastave. Socijalnoj interakciji učila sam ga kroz male, svakodnevne stvari, poput odlaska u trgovinu, vožnju autobusom, odlaskom na trening – ispričala je majka tada za Slobodnu Dalmaciju.
BIT ĆE JOŠ BOLJI
Iako je njegovo obrazovanje bilo, najblaže rečeno, izazovno, Irena je u intervjuu tada kazala da nikad nije za niti jednog svog profesora rekao ružnu riječ. Ponekad je kao roditelj Irena htjela preispitati reakciju nekog nastavnika, Josip bi na to poludio. Za one koji su ga uvijek podupirali, kao i za one koji su imali manje razumijevanja za njegove dijagnoze, Josip je imao samo riječi hvale. Na isti način o njemu pričali su i njegovi nastavnici.
– On je skroman i marljiv, ima nevjerojatno studiozan pristup učenju, mentoriranje takvom učeniku je lagan posao. Čeka nas natjecanje na Međunarodnoj geografskoj olimpijadi na koju idu samo prvaci, a za koju će se pripremati na PMF-u uz pomoć doktora znanosti – kazala je tada Josipova nastavnica geografije Ines Peručić Blitvić.
– Kad dobiješ takvog učenika u razredu, prvo ne znaš što ćeš s njim! Posjeduje takvu koncentraciju, takvu preciznost…, istodobno se pripremao za tri državna natjecanja i sam je rasporedio težište svog učenja. U geografiji je dosegnuo svoj limit, gotovo i u povijesti, novi mu je izazov matematika – ispričala je Gordana Antunović, Josipova nastavnica povijesti.
„Nije me iznenadio plasman jer Josip zna na koji način učiti i kako postići najbolje rezultate. Zajedno sa svojim prijateljem Rokom Ivančevićem, koji mu je istodobno matematički rival i velika podrška, osmišljava nove načine rješavanja zadataka.
Šesto mjesto je odličan rezultat, a poznavajući ga, ostvarit će još bolji – najavila je tada Sanja Medović, Josipova nastavnica matematike za koju kaže da je promijenila njegovu percepciju prema generacijama najomraženijem školskom predmetu, piše Slobodna Dalmacija.
Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.
