Osjećaje gubitka i tuge koji prate prazno gnijezdo može biti teško kontrolirati, ali postoji nekoliko strategija suočavanja koje roditeljima mogu pomoći da se prilagode ovoj novoj fazi života
Čini se kao da ste jučer držali svoje novorođenče u naručju i obećali da ćete ga zauvijek voljeti i brinuti se o njemu. Sada vaše dijete odlazi od kuće, a vi niste sigurni što ćete sa sobom.
Ne brinite, to je normalan osjećaj te ima i svoj naziv: sindrom praznog gnijezda. Naime, sindrom praznog gnijezda izraz je koji se koristi za opisivanje osjećaja tuge i gubitka koje roditelji doživljavaju kada njihova djeca prvi put napuste dom, obično kako bi krenula na fakultet ili započela vlastiti život kao mlade odrasle osobe.
Izraz “prazno gnijezdo” odnosi se na osjećaj nekada užurbane kuće koja se sada doima praznom i tihom. Ovaj prijelaz može biti veliki izazov za roditelje, budući da se suočavaju s novim poglavljem u svom životu i možda se boje prilagoditi promjenama.
Simptomi sindroma praznog gnijezda
Sindrom praznog gnijezda nije klinička dijagnoza, već uobičajena životna tranzicija. Važno je napomenuti da neće svi roditelji doživjeti ovaj sindrom, a oni koji ga dožive možda ga neće doživjeti na isti način. Međutim, uobičajeni simptomi sindroma praznog gnijezda mogu uključivati:
– osjećaj tuge, usamljenosti ili praznine
– gubitak svrhe ili smisla
– poteškoće sa spavanjem ili promjene u obrascima spavanja
– tjeskobu ili zabrinutost za budućnost
– smanjenu motivaciju ili interes za aktivnosti
– gubitak identiteta roditelja
– česte sukobe sa supružnikom ili partnerom
– pretjeranu zabrinutost za sigurnost i dobrobit odrasle djece
Zašto dolazi do sindroma praznog gnijezda?
Sve do 20. stoljeća, “prazna gnijezda” bila su prilično rijetka. Obitelji su najčešće nastavile zajednički život do smrti roditelja.
U nekim slučajevima, vjenčana ili nevjenčana djeca bi ostala u obiteljskom domu, dok bi u drugima roditelji mogli izabrati živjeti s odraslom djecom u višegeneracijskim domovima. Ali kako se veličina obitelji smanjivala, a kulturne vrijednosti mijenjale, u nekim društvima i kulturama postalo je uobičajeno da roditelji žive sami nakon što im djeca odrastu i odsele se.
Istraživanje iz 1970-ih populariziralo je ideju sindroma praznog gnijezda sugerirajući da su roditelji, uglavnom majke, bili skloni padati u egzistencijalni očaj nakon što više nisu imali djece oko kojih bi mogli uživati. Međutim, prema suvremenijim istraživanjima iz 2016., sindrom praznog gnijezda možda se više pojavljuje u mašti nego u stvarnosti.
Osjećaj izgubljenosti i tuge kada osoba iskusi sindrom praznog gnijezda može se pojačati drugim čimbenicima.
1. Stil roditeljstva
Roditelji koji su bili jako uključeni u živote svoje djece mogu se više mučiti kada im djeca odu od kuće, jer se osjećaju kao da su izgubili značajan dio svog identiteta.
2. Životna faza
Roditelji koji se približavaju mirovini ili su nedavno otišli u mirovinu mogu biti osjetljiviji na sindrom praznog gnijezda, budući da doživljavaju višestruke životne promjene odjednom.
3. Status veze
Roditelji koji su samci ili imaju težak odnos sa supružnikom ili partnerom vjerojatnije će doživjeti osjećaj usamljenosti i izolacije.
4. Financijski problemi
Roditelji koji su uložili značajnu količinu vremena i novca u obrazovanje ili odgoj svoje djece mogu osjetiti financijski teret kada njihova djeca napuste dom.
Kako si pomoći kod sindroma praznog gnijezda?
Iako prijelaz u prazno gnijezdo može biti izazovan, postoji nekoliko strategija suočavanja koje vam mogu pomoći da se prilagodite novoj fazi života.
1. Ostanite povezani
Možete ostati povezani sa svojom djecom telefonskim pozivima, tekstualnim porukama, video-pozivima ili osobnim posjetima. Tako ćete zadržati osjećaj bliskosti čak i kada ste fizički razdvojeni.
2. Ostvarivanje interesa
Možete iskoristiti ovo vrijeme za bavljenje interesima koje ste stavili na čekanje dok ste odgajali djecu. Tako ćete si pomoći ispuniti prazninu koju ostavlja prazno gnijezdo i dati si osjećaj svrhe i ispunjenja.
3. Izgradnja mreže socijalne podrške
Obratite se prijateljima, članovima obitelji ili grupama zajednice za podršku i socijalizaciju. To vam može pomoći u borbi protiv osjećaja usamljenosti i izolacije.
Usredotočite se na sebe Dajte prioritet aktivnostima brige o sebi kao što su tjelovježba, zdrava prehrana i dovoljno sna. Tako si možete poboljšati raspoloženje i razinu energije.
4. Potražite stručnu pomoć
Nema ništa krivo ni sramotno potražiti pomoć psihologa ili psihijatra ako ništa drugo ne pomaže. On će vas uputiti u metode kojima si možete olakšati cijelu situaciju.
Važno je zapamtiti da se ne trebate osjećati loše zbog toga što proživljavate jer svatko se nosi s time na svoj način. Ne požurujte se, posvetite se sebi i ostanite u kontaktu s djecom i sve će biti dobro, piše N1.
Znate li zašto biste u perilicu rublja trebali dodati crni papar?
