Poligon za politička prepucanja i golemo licemjerje isplivalo je prošli tjedan u Saboru. Isti zastupnici koji imaju pravo nakon odlaska s dužnosti primati naknadu 12 mjeseci, rekli su ne naknadi roditeljima njegovateljima nakon smrti djeteta pa se opet naglo predomislili. Ostaje pitanje – hoće li obećanje i ispuniti? Priču donosi reporterka Provjerenog Nikolina Cetinić.
Hladna siječanjska subota zauvijek će im ostati u sjećanju. Dan kada je njihova dvadesetdvogodišnja Anamarija zauvijek zaspala. Kristina je zbog svoje teško bolesne kćeri o kojoj je brinula, imala status roditelj njegovatelj. Prema zakonu, dan kada je Anamarija preminula ujedno je i dan kada radni odnos Kristine Gračaković prestaje. I ona je dužna javiti se zavodu za zapošljavanje, ispričala je reporterki Provjerenog Nikolini Cetinić.
“Ponedjeljak je bila sahrana, ja sam utorak već centar zvala, obavijestila ih o promjeni i isti tjedan bila u centru i na Zavodu za zapošljavanje”, objasnila je.
Tugu i bol nakon gubitka djeteta morala je potisnuti. I po tko zna koji put svoje potrebe i sebe staviti na drugo mjesto.
Tužna je ovo sudbina svih roditelja njegovatelja čije dijete premine. Roditelja koji godinama brinu o svojoj djeci izvan tržišta rada, a onda su zakonom prisiljeni u roku od tjedan dana tražiti posao.
O odredbi kojom će im se omogućiti da određeno vrijeme nakon smrti djeteta primaju naknadu godinama se raspravlja. Mijenjaju se vlade, ministri, obećanja, a promjene nema.
Svaka majka je zaslužila dobiti vrijeme da tuguje
“Ni jedna majka nije zaslužila nakon tolikih godina, nakon svega što je dala od sebe prolaziti tako strašne stvari, zaslužila je dobiti vrijeme da tuguje, da žaluje, da se pokuša vratiti donekle u normalu, zaslužila je dobiti vrijeme da vidi kako dalje”, ispričala je Kristina.
Anamarija je bolovala od teškog oblika spinalne mišićne atrofije. Bolest joj je oduzela sve. Još kao beba završila je na respiratoru, u bolnici na intenzivnoj njezi. Kristina, tada 23-godišnjakinja, odlučila se na ono što nitko u Hrvatskoj do tada nije napravio. Svoju kćer na respiratoru odvesti doma na kućnu njegu.
Ni trenutka ne žali jer druga je opcija bila institucija, Anamarija udaljena od obitelji, od mame i tate. Svoje potrebe Kristina je stavila sa strane. Osim uloge majke, preuzela je i ulogu njegovateljice. Od 0 do 24 bila je uz svoju kćer i svoj život posvetila njoj. Prolazila stvari koje nadilaze roditeljske kompetencije.
Zastupnici su prošli tjedan odbili prijedlog da roditeljima njegovateljima novčana naknada, koja trenutačno iznosi 530 eura, traje šest mjeseci nakon smrti djeteta.
Samo dva dana poslije – obrat. Premijer Andrej Plenković donosi suprotnu odluku. Tijelo koje donosi odluke reklo je – ne za sada, bit će nekad kasnije, i to po tko zna koji put. No premijer potom izdaje nalog.
“Ministar Piletić cijelo vrijeme komunicira da će to ići, da to ide, da radna skupina već postoji, da se na tome radi, da se ne može ništa ishitreno donositi, da trebaju eksperti reći svoje, da trebaju stručnjaci reći svoje, da će to stupiti na snagu 1. siječnja 2024. i onda ako on to cijelo vrijeme komunicira i onda dođe premijer i kaže ja sam mu dao nalog da se to napravi, pitamo se što je ministar Piletić onda cijelo ovo vrijeme pričao”, kaže Suzana Rešetar, predsjednica udruge Sjena.
Ono što ih je pak najviše pogodilo je da su isti ti koji odlučuju o njihovim sudbinama i koji su glasovali da se odredba donese nekad kasnije, sami nositelji takvog prava. Imaju pravo na punu plaću prvih šest mjeseci nakon prestanka mandata i pola plaće drugih šest mjeseci unatoč tome što im je taj radni odnos prestao.
Tri dana nakon smrti kćeri za stolom s referentom na burzi
Kristina tu priliku nema. Samo tri dana nakon smrti kćeri sjedila je za stolom s referentom na burzi rada. Tek sada, dva mjeseca od smrti, Kristina postaje sve više svjesna da njezinog djeteta više nema.
Prijedlog za pravo na naknadu nakon smrti djeteta Udruga Sjena, ali i ured pravobraniteljice osoba s invaliditetom uputili su još 2017. da bi šest godina poslije nastala bura u javnom prostoru jer je opet taj prijedlog stavljen po strani. Nakon što su obećanje dobili, pitaju se kad će biti donesena odredba.
”Mi nemamo vremena čekati, nama djeca umiru, mi starimo dok čekamo zakone”, upozorava Rešetar.
Nije poanta da ovi roditelji ne žele raditi. Sve što traže je malo vremena da poslože svoje živote, odtuguju preminulo dijete i skupe snagu, a ne strahuju kako će prehraniti obitelji.
Ljudi o kojima danima raspravljaju i vladajući i oporba, ljudi su iza kojih su godine i godine traume. Mnogi od njih svoju su djecu više puta oživljavali, mnogima je dijete umrlo na rukama, godinama su brinuli o njima.
I svi oni, od trenutka kada im dijete umre prepušteni su sami sebi. Bez ikakve podrške, naknade, pomoći. Dužni su se javiti na burzu, primati mizerne naknade za nezaposlene i tugujući za svojim djetetom – aktivno tražiti posao, piše Dnevnik.hr.
