Ukrajinski tenkisti Poltava i Kancelar prepričali su iskustvo rata u Ukrajini iz perspektive vojnika koji su se u Sovjetskom Savezu borili na strani Rusije
Snijeg će nas sakriti od neprijatelja. Mi ćemo ga izdržati, ali glavna je stvar da se neprijatelju oteža i da ode kući, govore dvojica ukrajinskih tenkista, Poltava i Kancelar o kojima je New York Times (NYT) napisao veliku priču. Oko njih su padale posljednje pahulje te zime. Radi se o starijim vojnicima – Poltava ima 51, a Kancelar 57 godina. Voze stare, sovjetske tenkove, a obučavani su još u sovjetskim vojnim školama prije tri desetljeća. Nakon što je Rusija napala Ukrajinu, prijavili su se kao dobrovoljci te ih je vojska uvrstila nakon što je vidjela da imaju iskustva i znanja.
Ono im je i pomoglo da prežive dosad. Iako su zauzeli još neke ruske tenkove, najviše ih smeta sporost isporuka zapadnog naoružanja. – Treba nam zapadna oprema kako bismo mogli poduzimati akciju tijekom noći. Trebaju nam i dobra komunikacija te optika. Ovdje je sve staro – rekao je Kancelar. Obojica su novinarima NYT-a dali samo ratna kodna imena, odbijajući se predstaviti punim imenom i prezimenom.
Njih su dvojica vojnu školu završili u periodu raspada Sovjetskog Saveza. Poltava govori o tomu kako mu je služenje u ruskoj vojsci tijekom intervencije u Gruziji otvorilo oči. Tijekom rata u Abhaziji, separatističkoj proruskoj regiji koja se nalazi u Gruziji, pristupio mu je Gruzijac i pitao ga što ovdje radi.
– Stajao sam tamo, kao mladi časnik, i odgovorio mu ‘Branim svoju domovinu’. A on me pogledao: ‘Sine, gdje je tvoja domovina? Odakle si?’. Rekao sam mu ‘Iz Harkiva, iz Ukrajine’, a on mi na to uzvraća ‘Ovo je Poti u Gruziji’ i zatim mi je pljunuo u lice. Bio je to udarac koji me zatekao. I tada sam se pitao ‘Zaista, što radim ovdje?’ – rekao je ovaj bivši ruski časnik koji sada svoju domovinu Ukrajinu brani od Rusa. On je zapovjednik, a Kancelar je njegov zamjenik.
Sjeća se i kako su mu u sovjetskim školama govorili mnoge neistine, uključujući i to da su sovjetski tenkovi superiorni u odnosu na američke Abramse za što više ne vjeruje da je istina. – Uvijek su nam govorili da su Amerikanci i NATO naši neprijatelji, a pokazalo se da je istina suprotna. Oni za koje smo pak mislili da su nam prijatelji zaboli su nam nož u leđa – rekao je Poltava. Njegov zamjenik Kancelar nikada nije povjerovao u sovjetsku propagandu između ostaloga i zato što je njegova obitelj strahovito pretrpjela od režima diktatora Josifa Staljina, piše Vecernji.
Poltava i Kancelar zahvalni su zbog zapadne pomoći Ukrajini, ali tvrde da su im tenkovi i oprema zastarjeli te trebaju stalno održavanje. Zasad su im zapovjednici rekli da moraju izdržati s ovim tenkovima koji su im na raspolaganju dok u zemlju ne stignu američki tenkovi Abrams i njemački Leopardi.
– Shvaćamo da moramo izdržati dok se naši kolege obučavaju na novoj opremi. No, imamo razumnu nadu – govori Poltava, dok je Kancelar nestrpljiviji. – Probudim se, i mislim “Kvragu, opet sam se probudio usred rata’. Daj mi Abramse ili me vadi odavde – govori. Obojica ne planiraju odustati od borbe i naglašavaju da se Rusi neće samo tako povući iz Ukrajine. No, svjesni su da imaju jedan adut u odnosu na rusku vojsku – veću motivaciju. – Mi imamo više razloga za borbu od njih. Mi smo kod kuće. Nismo nikog pozvali da ovamo dođe naoružan – rekao je Poltava.
