‘Svaki takav vojnik podsjetit će ruski narod na cijenu Putinova rata. I da bi oni mogli biti sljedeći…‘
Trupe ruskog predsjednika Vladimira Putina u ukrajinskoj regiji Zaporižja već mjesecima pokušavaju učvrstiti svoje položaje. Smješteni su nadomak glavnog grada Zaporižje, ključnog industrijskog čvorišta na rijeci Dnjepar koji je prije rata imao oko 750.000 stanovnika.
Rusi su ondje u srijedu gađali deveterokatnicu, a njihovi projektili ubili su najmanje jednu osobu i ranili 25, od kojih i dvoje djece.
– Zvjerski i divljački granatiraju grad. Pucaju na stambene četvrti u kojima žive obični ljudi i djeca. Teroristička država nastoji uništiti naše gradove, našu državu, naše ljude – rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski o napadu projektilima i bespilotnim letjelicama kamikazama koji siju strah i smrt diljem zemlje, prenosi The Times.
Ukrajinska vojska je pod sve većim pritiskom da otjera Ruse što dalje od Zaporižje i izvrši proboj na jugu prije nego što uspiju u potpunosti popraviti Kerčki most, koji je u listopadu prošle godine sabotiran eksplozivom. Veći dio ceste koja spaja Krim s Rusijom već je mjesecima neprikladan za teška transportna vozila.
Čekaju Ruse i onda ih gađaju
Uspješan udar ukrajinske vojske na jugu zemlje, kod Melitopolja, mogao bi prepoloviti Putinov kopneni most s Krimom. Ukrajina bi takvim potezom vratila nuklearnu elektranu Zaporižja i kontrolu nad ušćem Dnjepra, što je itekako bitno za njezino gospodarstvo i opstanak kao suverene države.
No problem su stalni ruski napadi, koji su se dosad već morali povući iz okolice Kijeva, Harkiva, Izjuma i Hersona, kao i nedostatak streljiva koji zbog žestokog topničkog dvoboja oko Bahmuta sve više muči Ukrajince. Nedostaje im raketa za HIMARS-e, a Zapad im je u međuvremenu odbio isporučiti rakete većega dometa koje bi mogle pogoditi ruska logistička središta, koja su sad izvan ukrajinskih dosega.
Zbog svega navedenoga potpuni frontalni udar na Orihiv proglašen je besmislenim – naime, ukrajinske jedinice za specijalne operacije, koje su smještene u vojarnama u Zaporižji, tvrde kako postoje puno bolji načini da se otjeraju Rusi.
– Ovo će raniti Ruse… Izgube li ruku ili nogu, zauvijek će biti na teret državi. To je bolje nego da ih ubijete. Svaki takav vojnik podsjetit će ruski narod na cijenu Putinova rata. I da bi oni mogli biti sljedeći – kaže ukrajinski vojnik iz jedinice Thor, 33-godišnji Marian, dok pažljivo priprema smrtonosno oružje kojim će gađati neprijatelja. Riječ je o ogromnoj 3D ispisanoj bespilotnoj letjelici dizajniranoj za nošenje pet minobacačkih granata kalibra 82 mm.
– Obično rusko vozilo dolazi po ranjenike. Mi ga čekamo i onda koristimo ovo – govori Marian dok tapša minobacački projektil.
Aplikacija sinkronizirana sa satelitom CIA-e
Njegova jedinica Thor broji 27 ljudi iz cijele Ukrajine, a zajedno se bore otkako su se u veljači prošle godine prvi put okupili u Kijevu kako bi obranili prijestolnicu od ruskih tenkova. Oni su formalno policijska jedinica za specijalne operacije, a blisko surađuju s ukrajinskom vojnom obavještajnom službom (GUR). Članovi postrojbe poznaju se i kao veterani ukrajinske protuterorističke operacije u Donbasu, koja je trajala od 2014. do invazije koja je u punoj mjeri počela prošle veljače. Svi oni mogu slobodno birati svoje misije, gdje će boraviti i kad će se boriti.
– Potencijalne mete pojavljuju se na tabletu jedinice putem aplikacije koja je sinkronizirana sa satelitom CIA-e. Mete biramo u programu, a postavljaju ih i CIA-ini i naši vlastiti sateliti, što naši volonteri plaćaju. Informacije se prikupljaju iz svih vrsta izvora. Mi odaberemo, dođemo i izvršimo vlastito izviđanje – objašnjava 36-godišnji zapovjednik jedinice, koji se također nazvao Thor.
Kaže kako im streljivo osigurava ukrajinska vojna obavještajna služba (GUR), ali za hranu i oružje snalaze se sami. Nedavni uspjesi osigurali su im, kaže, haubicu M777 britanske proizvodnje, kao i minobacače 82 mm i 120 mm.
– Naša grupa ne djeluje na isti način kao vojska. Jer ako se ponašamo kao vojska, sreća će nas brzo napustiti. Netko može zapovijedati bez da uopće shvaća što radi. Uostalom, vojska kao da još uvijek ima onaj stari mentalitet i mamurluk iz sovjetskog doba – rekao je Thor, koji je rodom iz Berdjanska, lučkoga grada na Azovskom moru koji je sad pod ruskom okupacijom. Njegova jedinica bila je među prvima koje su prošle jeseni ušle u Herson tijekom njegova oslobođenja prošle jeseni, a sad se bori na fronti u Zaporižji i nada se što bržem povratku kući.
– Naše misije sad se uglavnom sastoje od bacanja bombi i prilagođavanja topništva. Za razliku od naše braće u Donbasu, mi barem možemo podijeliti tuš kabinu, a to je daleko bolje od smrada straha, znoja i blata u rovovima oko Bahmuta… Mi smo vojnicima poput mlađe braće, tako se doživljavamo. Oni rade glavni posao, a mi im pomažemo. Živimo u normalnoj kući, jedemo normalnu hranu, a vojnici su ispod zemlje, a iznad njih je pakao. To je teško. Beskrajno poštujemo te momke – zaključio je Thor, piše Jutarnji List.
