Ako konstantno odugovlačite s obavljanjem zadataka, osjećate se krivo i život vam je u kaosu, vjerojatno se pitate zašto ste toliko lijeni i zašto si ne možete organizirati život.
Usprkos široko rasprostranjenom vjerovanju, lijenost nije uzrok odugovlačenja, kaže Jenny Yip, klinička psihologinja i direktorica centra u LA-ju koji pomaže djeci s poteškoćama u učenju, prenosi CNN.
“Lijenost je ‘ne želim uopće ni razmišljati o ovome.’ Odugovlačenje je ‘muči me razmišljanje o ovome i zato mi je teško obaviti zadatak.’ Razlika je velika”, govori Yip.
Morate znati zašto odugovlačite i naučiti kako se s time boriti. To je jedini način da promijenite svoje ponašanje, kažu stručnjaci.
Psihologinja Linda Sapadin, autorica knjige o odugovlačenju u digitalnom dobu, kaže da postoje četiri vrste ljudi koji odugovlače: perfekcionisti, sanjari, zabrinuti i buntovnici.
Ovo nisu konkretne dijagnoze i iza njih ne stoje istraživanja, no postoje psihološki razlozi zašto bi netko mogao odugovlačiti, kaže Yip.
Odugovlačenje može imati i konkretne posljedice kao što je loše obavljanje posla, neispunjavanje osobnih ciljeva ili čak svakodnevnih zadataka kao što su odlazak u kupovinu ili slanje važnog maila. No postoje i mentalne i emocionalne posljedice. Ova navika povezuje se s depresijom, anksioznošću i stresom, lošim spavanjem, nedovoljnom fizičkom aktivnošću, usamljenošću i financijskim poteškoćama, pokazala je studija provedena na više od 3.500 studenata.
“Ako je naš osjećaj vrijednosti toliko vezan za to što radimo, kako radimo, što stvaramo, osjećaj srama je ogroman kada to ne možete činiti,” kaže Vara Saripalli, klinička psihologinja. “Osjećate se poraženo i kao da nema smisla ni pokušavati.”
Važno je znati zašto odugovlačite, no potrebne su vam i jasne strategije kojima ćete prekinuti s ovom navikom.
Perfekcionisti i zabrinuti
Ljudi koji odugovlače najvjerojatnije su perfekcionisti, kaže Yip.
“Perfekcionisti žele da je sve savršeno, što znači da im za sve treba ogromna količina truda. Ako perfekcionist nema plan kako postići ono što želi, ostat će izgubljen”, objašnjava.
Zabrinuti pojedinci često su neodlučni i oslanjaju se na druge za savjete i ohrabrenja prije nego sami preuzmu inicijativu. Također ne vole promjene, odlučujući se za sigurnost poznatog.
I jedan i drugi tip često će odgađati obavljanje zadataka jer se boje grešaka i kritika, govori Itamar Shatz, istraživač na Cambridgeu.
Oni bi morali preispitati ta uvjerenja i vlastito ponašanje i shvatiti da su njihovi standardi nerealni, dodaje. “Zamijenite ih standardima koji su dovoljno dobri i dopustite si povremene pogreške.”
Izbjegavajte razmišljati na način “sve ili ništa” i zadajte si rokove za obavljanje zadataka.
Sanjari
Sanjari ne vole logističke detalje, kaže Saripalli.
“Oni vole imati ideje,” dodaje. “To je ono što je zabavno. Izvršavanje je teško ili dosadno.”
Sanjari često o sebi razmišljaju kao o nekome u čiji život će se uplesti sudbina, što bi težak rad i efikasnost učinilo nepotrebnima.
Kao i perfekcionisti, sanjari će uvijek željeti nešto bolje, kaže Yip. Oni moraju naučiti razliku između snova i ciljeva i ciljevima pristupiti sa šest pitanja: što, kada, gdje, tko, zašto i kako. “Uskoro” i “jednog dana” moraju zamijeniti konkretnim rokovima i ispisati si plan, konkretno razlažući svaki korak.
Buntovnici
Buntovnici koji odugovlače s obavljanjem zadataka često na život gledaju iz perspektive toga što drugi od njih očekuju, a ne što oni sami žele. Takav pesimizam smanjuje im motivaciju.
Ako imate ovakav pogled na svijet, morate naći način da se osjećate kao da kontrolirate stvari, kaže Shatz. Pokušajte preuzeti inicijativu, umjesto da tek reagirate i surađujte s timom umjesto da radite protiv njih.
“Ako vam se nešto ne sviđa, nemojte biti pasivno-agresivni, već priznajte što ne funkcionira i otvoreno porazgovarajte s osobom koja vam je zadala zadatak”, savjetuje Yip. “Buntovnici često ne misle da mogu takve razgovore voditi s autoritetima ili ne vjeruju da će razgovori donijeti išta dobro. To nije nužno istina.”
Promjene nisu lake
Jednako kao i rad na depresiji, anksioznosti ili drugim mentalnim bolestima, tretiranje odugovlačenja može biti vrlo teško, pogotovo ako su korijeni za takvo ponašanje duboki, kaže Shatz.
Za neke koji odugovlače, “njihov osjećaj vrijednosti toliko je krhak da bi ih i sama ideja da nešto neuspješno pokušaju bacila u osjećaj potpune bezvrijednosti,” kaže Sean Grover, psihoterapeut iz New Yorka.
U tim slučajevima, “razmislite o razgovoru sa stručnjakom, psihologom, koji bi vam mogao pomoći”, dodaje Shatz, piše N1.
“Vizualizacija je uspješan alat”, kaže Yip. “Ako se možete zamisliti kako obavljate zadatak, lakše ga je i obaviti jer ste dobili dojam da je to moguće.”
Na kraju, vaš pristup životu temelji se na “vašem sustavu vjerovanja”, kaže Yip. “Ako vjerujete da možete, možete. Ako vjerujete da ne možete, ne možete. Što god da vjerujete, u pravu ste.”
