U većini slučajeva ljudi stupaju u brak s osobom koja ima drugačiji set primarnih društvenih i kognitivnih vještina od njihovih vlastitih i tu nastaje problem, tvrdi antropologinja dr. Helen Fisher
Zašto neki parovi tako dobro kliknu, a drugi pate u vezi opterećenoj stalnim tenzijama? Može li osoba željna istraživanja pronaći sreću s “prizemljenim graditeljem”? Može li “pregovarač” koji nastoji uvijek udovoljiti ljudima biti u sretnoj vezi sa “strogim direktorom”? U većini slučajeva ljudi stupaju u brak s osobom koja imaj drugačiji set primarnih društvenih i kognitivnih vještina, tvrdi dr. Helen Fisher, antropologinja na Odsjeku za antropologiju Sveučilišta Rutgers.
Ona kaže kako postoje četiri tipa partnera:
Istraživač je vrlo znatiželjan, kreativan, energičan i spontan. U ljubavi čezne za sebi sličnim suigračem te se najbolje slaže s partnerom istraživačem.
Graditelj je smiren, društven, vješt u umrežavanju s ljudima i izgradnji obitelji. U partnerici želi pronaći vrijednu pomoćnicu i dobro se slaže s drugim graditeljem.
Direktor je logičar i analitičar, usmjeren ka cilju i odlučan, fokusiran, neposredan i promišljen. Čezne za srodnim umom, a dobro se slaže s pregovaračem.
Pregovarač je maštovit, intuitivan, suosjećajan, verbalno vješt te zna pokazati emocije. Čezne za: srodnom dušom. Dobro se slaže s direktorom te ne čudi što su „direktorica“ Hillary i „pregovarač“ Bill Clinton uspješno prebrodili brojne nedaće.
Provela je istraživanje:
Kako bi utvrdila koliko su sretne ili nesretne kombinacije pojedinih tipova osobnosti, dr. Fisher je provela online anketu u kojoj je sudjelovalo 500 parova. Rezultati su, tvrdi, bili zapanjujući. Više od 70 posto ispitanika je, nakon braka, koji je u prosjeku trajao 16 godina, izjavilo da bi se ponovno vjenčalo s istom osobom.
Ispostavilo se da su najpopularniji spoj graditelj + direktor, a slijede pregovarač + direktor.
U čak tri od četiri najčešće bračne kombinacije prisutan je graditelj, što je i logičan slijed budući da su to osobe talentirane za gradnju obitelji, doma i karijere te su time i „dobar materijal“ za roditeljstvo i brak.
S druge strane, u izrazito malom broj parova su prisutni istraživači, što ne čudi jer su to osobe koje vole promjene i avanture.
Primarni gen u dopaminskom sustavu, povezan sa sklonošću ka preuzimanju rizika, prisutan je u samo pet posto svjetske populacije, stoga je i logičan podatak da samo 9,5 posto od 1000 ispitanika u anketi, točnije 59 žena i 36 muškaraca, pripada kategoriji istraživača. Ovaj je podatak, kaže dr, Fisher, zanimljiv i stoga što se kosi s uvriježenim mišljenjem da su žene manje sklone avanturizmu nego muškarci.
Anketom sam željela otkriti koji se tipovi najčešće međusobno žene i ostaju zajedno te kako taj miks različitih tipova osobnosti zajedno funkcionira, kaže dr. Fisher. Ispostavilo se da su iznimno rijetki slučajevi da u bračnu zajednicu stupe dva istraživača. Od 500 parova, među ispitanicima je bio samo jedan takav „istraživački“ par, što je tek 1 posto.
Nešto više, oko 4 posto brakova čine po dva pregovarača, 7 posto su brakovi između direktora i direktorica, a u najviše, 14 posto brakova, oba su partnera graditelji. Istraživanje je pokazalo da su i nakon 20 godina braka neki muškarci i žene još uvijek ludo zaljubljeni, a skeniranjem je utvrđeno da njihov mozak pokazuje visoku aktivnost u područjima koja su povezana s romantičnom ljubavi i privrženošću te se smatra da su upravo to ključevi uspješne veze na duge staze, piše 24sata.hr
