Maturantica Laura Mikić potpisala se na esej iz Hrvatskog jezika, ali uvidom u Pravilnik o državnoj maturi, praksi Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) i u ispitni katalog Index je došao do saznanja da nije mogla biti kažnjena diskvalifikacijom, odnosno padom ispita.
U analizi postupka Ministarstva znanosti i obrazovanja uočili su niz pogrešaka koje su, piše Index, izravna odgovornost ravnatelja NCVVO-a Vinka Filipovića i resornog ministra Radovana Fuchsa.
Naime, u Pravilniku o državnoj maturi stoji da se neće vrednovati eseji onima koji predaju prazan list i onima koji se potpišu na njega. Ali, događalo se suprotno. Prazan list eseja prazno je predalo 1200 učenika koji su zato dobili 0 bodova. No, njih 625 ipak je položilo ispit iz Hrvatskog jezika jer su u drugom dijelu imali dovoljno bodova. Suprotno pravilniku, NCVVO je one koji su se potpisali na esej kažnjavao diskvalifikacijom.
U obrazloženju NCVVO tvrdi da je nisu mogli kazniti za esej već da su joj morali poništiti cijeli ispit jer su dva ispita “neodvojivo povezana”.
Ta definicija, piše Index, nije u skladu s definicijom polaganja Hrvatskog jezika koja stoji u Pravilniku i ispitnim katalozima. Ondje je naznačeno da je riječ o dvije odvojene cjeline. Prva je esej, druga polaganje testa s pitanjima i odgovora. Oba su se pisala na dva različita dana.
Dakle, sadrži nezakonitu i neustavnu odredbu po kojoj diskrecijska odluka ravnatelja NCVVO-a Vinka Filipovića ne podliježe ni žalbama ni prigovorima, već je konačna, piše Index.
NCVVO u obrazloženju svoje odluke o diskvalifikaciji maturantice Laure Mikić priznaje da je mogao donijeti dvije odluke, o djelomičnom poništenju ispita ili cijelog ispita, te obrazlaže zašto se odlučio za rigorozniju mjeru.
“Pravilnik o polaganju državne mature zbog konkretnog nedozvoljenog ponašanja učenika predviđa mjeru ‘poništenje ispita ili dijela ispita’, međutim u ispitima onih predmeta koji se sastoje od dvije ili više cjelina, poništenjem jednog dijela ispita poništava se cijeli ispit jer isto utječe na valjanost ispita kao cjeline jer su svi dijelovi neodvojivo povezani”, stoji u odgovoru NCVVO-a.
Tumače da se pri poništenju smatra da učenik nije ni pristupio ispitu, što je potpuno drugačije nego kad učenik pristupi i ne ostvari nijedan bod. A to je u suprotnosti s Pravilnikom u čijem sedmom poglavlju, u članku 31 definira nedozvoljena ponašanja. U stavku šest definira narušavanje tajnosti identiteta potpisivanjem punim imenom i prezimenom.
U dijelu mjera koje se izriču kao kazna stoji kako je kazna za ovaj dio poništenje ispita ili dijela ispita. Pravilnik nigdje ne definira što bi bio dio ispita, no zanimljiva je definicija polaganja Hrvatskog jezika.
“Ispit iz Hrvatskog jezika sastoji se od dvije ispitne cjeline. Prva je Školski esej i sastoji se od jednog zadatka otvorenog tipa. Druga je ispitna cjelina Književnost, neknjiževni tekstovi i hrvatski jezik, a čini je 80 zadataka zatvorenog tipa”, stoji u definiciji.
Prema tome, Hrvatski jezik podijeljen je u dvije cjeline te ne bi trebalo biti nikakve zapreke da se poništi jedan dio ispita, odnosno jedna cjelina. U svom odgovoru NCVVO naglašava kako se ispit morao u cijelosti poništiti jer su “dijelovi ispita neodvojivo povezani”.
“Poništenjem jednog dijela ispita poništava se cijeli ispit jer isto utječe na valjanost ispita kao cjeline jer su svi dijelovi neodvojivo povezani”, stoji u odgovoru NCVVO-a.
No, Index piše da Hrvatski jezik i esej nisu neodvojivo povezani. Pisali su se različitim danima. Esej je bio potpisan, test nije. Također, piše Index ni ne mogu biti neodvojivo vezani jer da je maturantica predala prazan papir umjesto eseja prošla bi Hrvatski jezik.
Index nadalje piše da se NCVVO nije držao ni ispitnog kataloga koji definira da se Školski esej neće vrednovati ako se pristupnik potpisao punim imenom i prezimenom, ali i ako nema dovoljan broj riječi, s dopuštenim odstupanjem od 10 posto.
U konkretnim slučajevima 1200 učenika predalo je prazan list eseja, odnosno nedovoljan broj riječi, te su ocijenjeni nulom. Laura Mikić, koja je napisala esej i potpisala ga, kažnjena je diskvalifikacijom.
O ovome se Prosvjetna inspekcija proglasila nenadležnom, kao i resorno ministarstvo.
Nadalje, Pravilnik o polaganju državne mature u članku 25, stavku 6 kaže da ravnatelj Centra donosi odluku o poništenju ispita ili dijela ispita te da je ta odluka konačna bez prava žalbe i prigovora.
“Pravilnik sadrži koncept koji hrvatsko zakonodavstvo više ne poznaje. Naime, ‘konačnost’ je pojam uveden saveznim Zakonom o općem upravnom postupku iz 1956. koji je preuzela i Republika Hrvatska 1991. godine”, kaže odvjetnik Vlaho Hrdalo za Index, dodajući da je donošenjem hrvatskog Zakona o općem upravnom postupku iz 2009. koncept konačnosti napušten i nema nikakvu pravnu snagu.
Kako tvrdi ovaj odvjetnik, Pravilnik je u tom dijelu nezakonit, a svakako je neustavan jer je korištenje konačnosti u tom kontekstu usmjereno na uskraćivanje prava na izjavljivanje pravnog lijeka protiv odluke ravnatelja Centra
