Hrvatska je svoju prvu mušku odbojkašku medalju na Mediteranskim igrama osvojila već davne 1997. godine, u Bariju, kada su naši reprezentativci u borbi za broncu savladali Italiju, odbojkašku zemlju od koje svi suparnici drhte.
Kako se povijest uvijek nekako ciklički ponavlja, Talijane su sada 2022. na MI u alžirskom Oranu Hrvati pobijedili već u polufinalu. Da bi potom u finalu stradala Španjolska, reprezentacija kojoj smo postali ‘crna mačka’, i koja od nas ‘uredno’ gubi već četvrti susret za redom u posljednjih mjesec dana.
Finalna utakmica bila je doista odbojkaška poslastica, sa svim elementima dobrog ‘književnog djela’, s uvodom, zapletom i raspletom. S tom razlikom što je svatko od Hrvata tko se iole razumije u odbojku, u sport napose, mogao zapravo u miru pogledati cijeli susret koji se, nažalost, prenosio na nekim drugim tv postajama a ne onima koje se emitiraju u našoj zemlji. Jer, unatoč drugom setu na razliku, relativno ‘knap’ prvom, iz svakog se pokreta naših reprezentativaca iskazivala snaga i uvjerenost u konačnu pobjedu. Ruka i kad bi zadrhtala nije to bilo zbog straha ili nemoći, već zbog rizika i agresivnog pristupa utakmici koju su naši igrači kontrolirali od početka do kraja.
Svjedoče tome i riječi onoga koji je bio ‘mozak svih operacija’, organizatora igre Petra Višića, momka rođenog 1998. godine:
„Niti jednog trenutka nije bilo panike kod nas, igrali smo mirno, kontrolirano, baš onako kako smo se i dogovorili prije utakmice. Odlična smo klapa, i sve je na pravi način klapalo i na terenu“, govori Petar jutro nakon skoro pa neprospavane noći, iz Alžira, poslije slavlja koje su, naravnom, spontano organizirali unutar mediteranskog sela.
Petar je odigrao vrhunsku rolu, no on je samo potvrda teze da ova reprezentacija ima vrlo široku bazu, neki kažu i klupu, i da svatko svakoga može zamijeniti bez da se to osjeti na rezultatu. Jer, ne zaboravimo, prvi organizator igre kroz Zlatnu skupinu Europske lige, gdje su naši reprezentativci nedavno osvojili broncu, bio je njegov donedavni klupski suigrač iz Mladosti Bernard Bakonji. Koji se ozlijedio pa je tamo gdje je on stao nastavio Petar.
„Odlična smo ‘škvadra’, i to puno znači, nemamo izraženih zvijezda, mlada smo momčad i svatko je tu da preuze svoj dio odgovornosti ne namećući se ikome. Baš dobro funkcioniramo, pod izborničkom paskom Cederica Enarda koji ima tako puno sluha za nas i s kojim imamo sjajan odnos.“
To kaže ‘mladac’, a što kaže ‘veteran’, Ivan Mihalj, srednji bloker koji sa svojih 14 godina reprezentativnog staža i te kako ima puno pravo glasa. Iako je ovaj samozatajni 31-godišnji 211 cm visoki otac četverogodišnje Elle koja se medaljama više veseli od oca, zapravo karakterno puno bliži ovoj mlađoj generaciji nego onoj koju je ispratio iz reprezentacije.
„Uživam s ovom momčadi, mladi su, ali se razlika u godina ne osjeti, oni prihvaćaju mene, ja njih, i super se slažemo. A zasluga najviše ide izborniku Enardu, napravio je super atmosferu u momčadi u kojoj nema zvijezda, nitko nije zaštićen, i svatko je cijenjen na isti način, bez ikakvih popusta, bez obzira imao 19. ili 31. godinu. To mi jako sviđa, a vjerujte da znam o čemu pričam, jer sam od svoje 17. godine u reprezentaciji. Izbornik nas uvažava i shvaća, zna da ovo nije klub već reprezentacija, i funkcioniramo na sjajan način.“
Ova medalja, druga nakon nekoliko tjedana, veliki je zalog i za nastavak reprezentativne sezone, jer u kolovozu kreću kvalifikacije za Europsko prvenstvo.
„Mislim da će nam Grčka tu biti možda i najteži suparnik, pored Norveške i Cipra. Sada ćemo dobiti nekoliko dana odmora, a onda još jače krećemo s treninzima za te kvalifikacije jer vidimo da imamo potencijala, i nikoga se ne bojimo“, kaže za kraj Mihalj dodajući i ovo:
„Imamo kvalitetnu zamjenu na svakoj poziciji, jedino smo mi srednjaci u problemu, samo smo trojica, Nikačević, Perić i ja, i dobro bi nam došao barem još četvrti igrač.“
I Petar Višić zadovoljan je tretmanom kod izbornika Enarda:
„Nema pretjeranog ega kod nikoga od nas, svi smo podređeni momčadi i zadatku, i svjesni smo da igraju u tom trenutku najbolji, da izbornik nikoga ne favorizira. Užitak je raditi s njim. No, ovo nam je pokazatelj da smo dobri, ali i da možemo još bolje, tako da vjerujem da će i nastavak našeg reprezentativnog ljeta proteći u jednako sjajnoj atmosferi i dobrim rezultatima.“
A za tu je atmosferu i te kako zaslužan Hrvatski odbojkaški savez i njegov predsjednik Ante Baković, priznaje to i najstariji naš reprezentativac Ivan Mihalj:
„Bez podrške Saveza i njegovih čelnih ljudi ovo bi bilo nemoguće izvesti, znam to dobro jer sam do sada svašta prošao po tom pitanju.“
Ante Baković, predsjednik HOS-a, koji se od uloge dežurnog vatrogasca 2017. godine, kada se spašavao ‘vojnik Savez’, prometnuo u čovjeka kojem svi skidaju kapu na postignućima unazad pet godina, i to i u ostalim sportovima, nije od onih koji se guraju u prve redove kada se dijele medalje. On čak neće niti ‘paradirati’ u reprezentativnoj odori, već se uvijek nekako drži ‘sjene’.
„Svaka čast momcima i stručnom stožeru, jako smo ponosni na njih. Vjerovali smo u njih, a oni su nam to sve vratili na pravi način. Ovo je samo plod naše politike otprije pet godina, kada smo si zacrtali u cilj da vratimo našu odbojku u europski vrh. Strpljivim i predanim radom napredujemo iz dana u dan, krenuli smo sa stranim izbornicima i to, vidimo, daje ploda. Sjajna se kemija stvorila oko muške reprezentacije i jako sam ponosan zbog toga, pogotovo jer su posljednjih godina nekako bili malo u sjeni ženske reprezentacije koja je bile više u žiži interesa javnosti. A činjenica je da imamo obje potentne reprezentacije, i da naša ulaganja u njih, pogotovo priča o 100 dana priprema, i te kako ima podloge. Ovo mediteransko zlato dokaz je da smo da pravom putu i na njemu ćemo i dalje ustrajati. No, sada je vrijeme za slavlje, za igrače, jer oni su iznijeli najveći teret, mi smo tu samo da im omogućimo nesmetan rad“, za kraj će neizmjerno sretan predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza Ante Baković, piše Hrvatski odbojkaški savez.
